Središte za okupljanje najboljih europskih sudaca proteklog tjedna bila je Sevilla. FIFA je održala pripremni seminar za europske suce koji konkuriraju za Svjetskog prvenstvo 2026. godine u SAD-u, Meksiku i Kanadi.
Nekadašnji suci Oscar Ruiz iz Kolumbije, Nicola Rizzoli iz Italije, Rus Valentin Ivanov, Milorad Mazić iz Srbije, Luis Medina Cantalejo iz Španjolske, Cuneyt Cakir iz Turske i Jorge Larrionda iz Urugvaja su bili među tehničkim instruktorima. Suci koji su se okupili na ovom seminaru bili su Irfan Peljto iz Bosne i Hercegovine, Stephanie Frappart, Francois Letexier i Clement Turpin iz Francuske, Nijemac Felix Zwayer, Talijani Maurizio Mariani i Davide Massa, Serdar Gozubuyuk i Danny Makkelie iz Nizozemske, Espen Eskas iz Norveške, Portugalci Artur Dias i Joao Pinheiro, Rumunj Istvan Kovacs, Srđan Jovanović iz Srbije, Slovak Ivan Kruzliak, Slovenac Slavko Vinčić, Španjolci Jesus Gil Manzano i Jose Sanchez Martinez, Glenn Nyberg i Tess Olofsson iz Švedske, Sandro Scharer iz Švicarske te Halil Meler iz Turske.
Primijetit ćete da nema suca iz prošlog finala Svjetskog prvenstva, Poljaka Szymona Marciniaka, kao ni poznatih engleskih sudaca poput Michaela Olivera i Anthonyja Taylora. Još lakše ćete primijetiti da nema ni hrvatskih sudaca dok su tu trojica iz država susjedstva. Tako po predstavnika imaju Bosna i Hercegovina, Srbija i Slovenija, a Hrvatska nikog!
Nema Hrvata
Valja istaknuti da lista sudaca nije konačna, ali teško da ćemo i na koncu svega vidjeti ijedno ime s HNL terena na tom popisu. Dovoljno je krenuti od jednostavnog razloga da hrvatskih sudaca nema godinama na najvišim nogometnim razinama. Ne treba ići daleko od toga da je ove sezone prošla grupna faza Lige prvaka bez utakmice u kojoj je glavni arbitar bio Hrvat.
Kvaliteta suđenja na hrvatskim travnjacima više puta se problematizirala, praktički otkako je lige u neovisnoj Hrvatskoj, no godinama se nije ništa mijenjalo. Prolazile su razne afere poput one najteže za ‘pošteno suđenje‘, u kojoj su pravomoćno osuđeni Željko Širić, Stjepan Djedović i Neven Šprajcer. Iz te afere nikad nismo doznali imena svih aktera osim, posebice onih koji su primali ‘božićnice‘, a nekih se ni savez nije nikad odrekao već im je ponovno pronašao mjesto i nakon pravomoćne presude.
Možda nema namjere u odlukama današnjih sudaca, ali nekad ozbiljnu sumnju bace tumačenja njihovih šefova iz Komisije sudaca. Nije rijetkost da se neke situacije prešute, neke protumače točno kako im odgovara u situaciji, a sjena sumnje postoji i postojat će gotovo uvijek zbog pravomoćne presude za ‘pošteno suđenje‘.
Gdje su Hrvati?
Pitanje zašto nema hrvatskih sudaca u okvirima velikih natjecanja, šef komisije Bruno Marić usporedio je krajem prošle godine sa situacijom Zlatka Dalića. Smatra kako je hrvatski izbornik nepravedno izostavljen s liste najboljih trenera nakon Svjetskog prvenstva, za što je rekao u emisiji Sport nedjeljom da je to nepravedno i nekorektno te da isto doživljavaju hrvatski suci. Upitan je netom iza Marić ‘što to onda imaju Slovenci?‘, a onda je i za to pronašao opravdanje i praktički ih optužio za jednu vrstu klijentelizma i partitokracije.
- Imaju člana u komisiji UEFA-e koji vjerojatno dobro analizira njihov rad. Tri su čovjeka koja odlučuju o delegiranju sudaca na utakmicama, a jedan od njih je Slovenac. Ne mislim ja da sad on nešto i imamo jako korektnu suradnju s kolegom Šajnom. Ali ću reći da je bliže vatri, može bolje analizirati i može bolje prezentirati svoje suce nego što možemo mi. Možda je tu odgovor na to pitanje. Pritom ne mislim da oni koji sude europske utakmice ne zaslužuju to mjesto, ali mislim da kod nas postoje suci koji bi bili bolji od nekih koji sude Ligu prvaka. To je definitivno tako ako gledamo njihove izvedbe na najvišim razinama, a to su one u Ligi prvaka - izjavio je Marić u emisiji Sport nedjeljom.
Nije ovo bio prvi slučaj u kojem šef hrvatskih sudaca daje izjave koje valja razmotriti još koji put i preispitati na razne načine. Ako je nekome upitno što je sporno u njegovoj izjavi o Slovencima, dovoljno je svesti to na nacionalne okvire iz bliskog primjera i upitati može li onda Hajduk za svoje neuspjehe kriviti činjenicu da nije imao nikoga u savezu godinama? Ili Dinamo za svoje trofeje može pronaći dio zasluga u savezu i sucima, od kojih su neki snimali ‘glazbena videa‘ s tad aktivnim igračima ‘modrih‘?
Ako je za ostvariti neki uspjeh isključivi uvjet znati nekog na višoj razini onda su suci i hrvatski nogomet u ozbiljnom problemu. Ili možda i ovi u Europi vide što i svi mi pa ne slušaju opravdanja, jer da u njima mogu čuti nešto konkretno dosad bi se možda i saznalo tko je uzimao ‘Širićeve božićnice‘. Ovako ostaju samo pretpostavke na temelju kvalitete suđenja koju i sami vidimo, a izgleda i ovi u Europi.