Splićanin Jakov Aničić, čiji djed je Mario je 11. srpnja smrtno stradao u naletu glisera na njegovu brodicu, je već godinama prijavljivao nered na moru na kojeg je, zapravo, svakodnevno nailazio. Tako je samo u ljetu 2017. uputio stotinjak poziva Lučkoj kapetaniji, što je postala praksa koju je nastavio i idućih sezona.
Zajedno sa svojim djedom.
Njih dvojica su bili šokirani kaosom koji su raznorazni gliseri, jahte, jet-skijevi i gumenjaci, kojima upravljaju stranci bez iskustva, mladići bez dozvola za plovidbu, potošeni skiperi i pijani kapetani, kao i neredovitim nadzorom nad tim divljim prometovanjem, piše Tportal.
‘Ili nema dovoljno brodova, ili nema posada, ili su zauzeti drugim poslovima, ili su daleko pa ne mogu stići - uglavnom sam dobivao takve odgovore. Reagirali su otprilike na svaki petnaesti poziv, a često ni tada ništa nisu mogli napraviti jer im snimke i fotografije nisu dovoljan dokaz‘, ispričao je Jakov.
Svojom ustrajnošću je izazvao priličnu pomutnju među susjedima u mjestu gdje je provodio ljeta. Neki su ga hvalili, drugi upozoravali, a treći izbjegavali. Par puta su i njegovu obiteljsku kuću isprolijevali uljem, valjda kao upozorenje.
A onda je, kako se neslužbeno doznaje, 33-godišnjak iz obližnjeg Vinišća, naletio na Primorku djeda Marija, koju mu je prije godinu dana, kad je operirao kuk, kupila obitelj, pošto mu je bila jednostavnija za korištenje. Vozač glisera je bio na putu da preuzme goste, nije bio pijan niti pobjegao s mjesta nesreće, već je zvao Lučku kapetaniju, bio vrlo uzrujan i pokušavao pomoći unesrećenom.
O svemu ovome je obitelj Aničić doznala ne od policijskih službenika, već od Marijovih kolega iz lučice Zvončac, o tome da je razbijeni brod spreman za preuzimanje. Službene informacije su bile šture i ograničene. Štoviše, čak ni osam dana od nesreće s Jakovom nitko od nadležnih nije kontaktirao, već je obitelj sve detalje doznavala iz medija. Kaže, "kriminalističko istraživanje je u tijeku".
‘Iz ljeta u ljeto gledamo tu smiješnu akciju nazvanu ‘Sigurnost na moru‘, jednom ili najviše dvaput godišnje. Uredno se najave, izvedu sve svoje snage na more i naplate desetak kazni za prekrcaj ili glisiranje uz obalu. Cijela splitska Kapetanija - s ispostavama od Omiša, Makarske, Rogača, Supetra, Milne, Sumartina, Hvara, Jelse, Starog Grada, Sućurja do Visa, Komiže, Bola, Kaštela i Trogira - ispiše četrdesetak tisuća kuna kazni.
Evo, ja sam spreman staviti pet tisuća eura na stol da ću ih više ispisati na jednom kupanju ispred Splita ili bilo gdje na obali, jer na cijelom Jadranu stanje je isto. Ako im nedostaje ljudstva, mogu raditi i kao volonter. A ako ih ne uspijem nadmašiti, eto im mojih pet tisuća eura‘, poručio je Jakov.