Ovako gledajući iza kantuna, zar se ne čini da je jesenska ofenziva “Parkova i nasada” na gradske površine malo i prekomjerna? Sade se stabla i neka se sade, ali čini se da se sade i gdje treba i gdje ne treba, doslovno jedno na drugo. A što znači samo jedno: da će dobar dio njih propasti. Jer ne ide to tako u svijetu zelenome.
I tu vlada zakon okrutnosti. Nema mjesta za sve. A što je pritisnulo PiN-ove postrojbe da navale ovim intenzitetom na svaki metar gradskih površina? Akcija se zove “Zazelenimo Split”. Naš grad je želio ući u europski pokret sadnje puno, puno stabala i zelenila kako bi se ohladio vreli grad i makar malo anulirale klimatske promjene u asfaltnoj džungli. Ni riječ protiv toga.
Splitska agencija RaST uhvatila se posla i Splitu su odobrena bespovratna sredstva za četiri projekta za sadnju dodatnih stabala i grmova te postavljanje špina s pitkom vodom i klupa – ukupno milijun eura, od čega je 700 tisuća eura bespovratnih sredstava za projekte “Urbana šuma” i “Zeleni urbani eko-sustav”, a s akcijama “Zazeleni Split” i “Obnova zelene infrastrukture” bit će novca za 1622 nova stabla i 13.050 grmova, 39 špina i 49 novih klupa. Ne može bolje.
Žicanje novaca
Prema podacima, komunalna firma “Parkovi i nasadi” u 2022. godini prikazala je dobit od 300 tisuća eura, a svejedno žicaju novce od građana i firmi pa su za sadnju zelenila ubrali oko devet tisuća eura lemozine, a bogata tvrtka prosi okolo i za dječja igrališta, špine s pitkom vodom, zapuštene površine, sadnju cvijeća i gradske voćnjake.
Budući da je riječ o EU lovi, a ona uvijek ima rokove koji ovog puta i nisu kratki – 36 mjeseci, nije sasvim jasno gdje se direktoru Siniši Gašpareviću tako žuri. Iako je jesen doba sadnje. Ali ima za ovaj projekt tri jeseni.
Usprkos tome, badaju se stabla leva-leva, na desetke njih. Problem je što se sade tamo gdje je očito naruku, a to zato što se, prema propisima, mogu saditi samo na površinama u gradskom vlasništvu, a u Splitu su vlasništva isprepletena: državna, nacionalizirana pa u povratu, privatna, općedruštvena.
Za saditi posvuda trebalo bi porazgovarati s ostalim vlasnicima pa vidjeti može li ih se prisiliti da urede zapuštene površine ili saditi uz dogovor. A za to treba imati projekt i plan. Porazgovarati sa strukom, evo kad oni nisu, mi jesmo. Ogorčeni su, koga god pitaš, krsti se livon i desnon.
Stigla i bukva
U ovoj eksploziji sadnje osvanuo je trg pred nekadašnjom Dalmom Dobri pod stablima. Pitanje je je li ga takvim vidio projektant Vuko Bombardelli. Ok, neka se sadi, ali valjalo je pitati i nekog iz arhitektonske struke ide li to tako. Mogu li se vaditi ploče. Pa te ružne špine koje se siju posvuda: baš na tom trgu posađena je jedna špina tako da su izrazbijane ploče trga, a u Hatzeovu perivoju srušen je kameni parapet da bi uboli špinu...
Na Žnjanu i u Bračkoj ulici stabla koja će za nekoliko godina imati ogromne krošnje sade se na metar i po udaljenosti. Kao da su saditelji malo napušeni! A po želji direktora, u Parku Emanuela Vidovića na Lovretu našla se i jedna bukva, koja inače raste na 700 metara nadmorske visine. Ko je šljivi, ako se ne primi, neće se ni primijetiti u tolikoj zelenoj novoposađevini!
Što je poanta? Premda je RaST obavio posao kako se samo poželjeti može i dobacio novce, iz “Parkova i nasada”, zadnjih godina poznatih po neuvažavanju struke i iznimnom uvažavanju vizija mladog direktora, još nisu pokazali projekt sadnje tisuća stabala po gradskim površinama, ni gdje ni koliko.
Pa da se vidi i povede rasprava: hoće li se zeleniš ravnomjerno rasporediti po gradskim četvrtima ili će zeleni biti još zeleniji, jer je PiN-u tako zgodnije, a ćelavi ostati betonski. Pa recimo i pošto sadnice i gdje se nabavljaju i po kojoj cijeni. A tek nas čeka sadnja još 13 tisuća grmova. Nikakvo čudo ako se jednog jutra probudite i nađete grmić sumnjivog cvijeta kraj kreveta. I špinu.