Književnika do ludila doveli lovci koji se motaju po Zagori: ‘Dosta je bilo vašeg terora po selu, pa nije ovo lovište!‘

Vrgorska sela, posebno ona brdsko-planinska, prije pola stoljeća bila su vrelo života. Neka od njih brojila su više od tisuću duša, imala osnovnu školu, kao Poljica iz kojih dolazi ova priča.

Nažalost, danas su ona pusta i prazna, nedostatak osnovne životne infrastrakture učinio je svoje, generacije su odlazile trbuhom za kruhom po bijelom svijetu. Rijetki su se vraćali, no vikendom tu se ipak pojavi nešto ljudi, koji kroje pravila života po svome. A o čemu se radi najbolje govori apel jednog od najplodnijih hrvatskih književnika Ivana Grljušića, koji već desetljećima živi i stvara u prekrasnim Poljicima, na 700 metara nadmorske visine. To je čovjek o kojemu je HTV snimio film “Vrutak vedrine”. No pod svoje stare dane nema baš previše mira.

Ivan Grljušić desetljećima živi i stvara u rodnim Poljicima

Tom Dubravec/Cropix

- Lovci i krivolovci, dosta mi je vašeg terora! Rijetke od vas nisam vidio u krivolovu. Postoji lovište, tu na Šibeniku pa platite i lovite u njemu, a nemojte s automobilima i puškama šetati po naselju, zaseocima, između kuća… Naselja nisu lovna područja! - poručio je Grljušić i objasnio nam što ga je potaknulo na ovu reakciju:

- Znači, oni love u selu, a ne u lovištu, njihovi psi skaču gdje ih je volja, tako su mi uletjeli u dvorište, odnosno u hodnik i zaklali mačku. Dok ja čujem, obično je već prekasno. To je iritantno zbog mog zdravstvenog stanja, a i zbog mojih životinja. Apeliram ovim putem na sve, prije svega na normalne ljude da se malo uozbilje i shvate što rade, pa i na nadležne institucije da o ovome povedu računa - zaključio je ovaj dobronamjerni čovjek koji ima srčanih problema.