Kišno subotnje prije podne u Imotskom. Red sunca,pa red pljuska, pa onda lagana kišica, sasvim dovoljna da pokisnete. Glavni trg u Imotskom, odmah do starih skalina i Tinova spomenika. Poneki zalutali prolaznik, nekoliko imotskih umirovljenika i to je to.
A onda samo desetak minuta iza jedanaest sati, dok je rominjala kiša, trgom zaigraše žice tamburica, kontrabasa, gitara uz to poznati taktovi naših pjesama sa sjevera Hrvatske. Pa onda zapjevaše skladni muški glasovi. Pjesma, nešto pola slavonskog, pola zagrebačkog podneblja. Oko pjevača po kojima je pada kiša okupiše se u tili čas Imoćani. Iziđoše iz pobližnjih kafića, pridružiše se pjevačima, kišu zaboraviše.
Pa tko to u ovu sivo i kišno jutro učini tako sretnim Imoćane baš na blagdan svetog Martina?! A kada tamo u divnim narodnim nošnjama svoga kraja, članovi KUD Dučec iz Mraclina, mjesta petnaestak kilometara od Zagreba, tamo prema Velikoj Gorici, Turopolju.
Dok se sve veći broj Imoćana prkoseći kiši okupi, dođoše djevojke, žene u narodnim nošnjama, pa onda stasiti mladi muškarci isto u živopisnim nošnjama, zaigraše uz pjesmu nekoliko plesova. Pravi folklorni lijepi ugođaj. I onda krenu I pjesma, pa spontani pljesak.
I ne bijaše to sve. Kad ovi završiše s plesom, dvadesetak žena raznih dobi uz svoj tamburaški orkestar i zapjevaše pjesme svoga ponosnog kraja. Pljesak i odobravanje zaboravi i kišu i tmurno vrijeme. I gle čuda, kao nečijom rukom poslan znak, čim završiše pjesmu i fotografiranje, ukaza se sunce. Kao znak imotske zahvalnosti dragim prijateljima iz Mraclina. Vjerujte, doista nezaboravno jutro u Imotskom. Na kraju otkrismo kako se sve ovo dogoti, tako lijepo, spontano, ugodno.. Svakako i korisno, vele Imoćani, jer je produbljeno jedno veliko prijateljsto Imotskog i Mraclina za koje su znali samo poneki Imoćani.
-Jeste, tako je - veli nam kolega novinar i književnik Vedran Kukavica koji je sve ovo i doveo u Imotski. Pa to vam je prijateljstvo skovano u jednom kafiću u Zagrebu čiji je vlasnik jedan Imoćanin. I kako mi zagrebački Imoćani tu navraćamo, dođe i poneki Zagrepčanin. Eto, često dolazi i akademik, književnik Ratko Cvetnić. Kako mi Imoćani imamo senzore za ocijeniti prijatelje, ubrzo nam gospodin Cvetnić to postade. A kako je on iz Mraclina, iz dana u dan slijedi učvršćivanje prijateljstva, tako da smo mi, eto, kao izaslanstvo Imotskog i Imotske krajine otišli u Mraclin i vidjeli svu dobrotu i gostoprimstvo Mraclinaca.
I onda što slijedi? Slijedi to da i oni nama dođu u posjet.
A došli su sa svojim KUD Dučec, koji ima stogodišnju tradiciju i ponos je Mraclinaca. Iskoristili smo blagdan svetog Martina, jer je u njih tradicija slavljenja Martinja, pa će tako u vinariji Grabovac imati malu feštu sa svojim običajima.
No, htjeli su i pored kiše pozdraviti Imotski i Imoćane na njihovom glavnom trgu. Uostalom, sve ste vidjeli čuli. Znači, prijateljstvo je zacementirano, veli nam Vedran.
Baš tako, učinili ste tmurnu subotu u Imotskom vedrom i sunčanom, da ništa drugo u dušama i srcima Imoćana! Dobrodošli prijatelji!