Kao i u svakoj "sočnoj" hrvatskoj priči o otpadu i njegovom odlaganju, sve počinje jednom karijolom, zatim traktorskom prikolicom i na koncu kamionima-trosovincima.
Prijetnja nuklearnim napadima i radijaciji u ovoj je priči potpuno irelevantna, jer Dalmatinci svakog dana itekako prijete sami sebi i svojem okolišu bacajući (i) opasni otpad gdje stignu i kako im padne na pamet.
Tako je prije pet godina počelo na lokalitetu Leventinica u Vrsinama u općini Marina gdje je, eto, nepoznat netko u vlastitoj režiji započeo "upravljati krajobrazom", pa je rupe, dočiće, stare maslinike i šumske puteve "napunio" dostatnom količinom građevinskog otpada i ostalih nusprodukata koju mještani mjere u desecima tisuća kubika.
I onda kao i danas, vlasnici zemljišta koje se uništava...