Po 24. put, uz dvije godine pauze zbog korone, Imoćani su u smiraju Cvjetnice ponovno preobličili svoj grad u Jeruzalem, a više od 300 glumaca - amatera u biblijskim odorama, još jednom su pokazali spektakl kakvog nema nadaleko.
Okupili su masu ljudi, koja je i pored najave kiše "okupirala" Grad na gori, da bi se na jedan poseban način suživjeli sa scenama od prije dva tisućljeća, scenama koje su obilježile povijest čovječanstva.
I baš u toj tihoj noći Cvjetne nedjelje, a nakon što se nisu ni stišale emocije jutarnje tradicionalne procesije u kojoj je bilo oko dvije tisuće ljudi, u vrtu Franjevačkog samostana u Imotskom započela je živa slika, živi prikaz Posljednje večere, gdje je Isus Krist, kojeg je utjelovio ekonomist Ivan Šabić u maniri profesionalca "blagoslovio" i podijelio kruh i vino svojim apostolima, otkrio Judu (Veljko Ujević) kao svoga izdajnika.
Toliko upečatljivo su tu živu scenu Posljednje večere kao u hollywoodskim filmskim produkcijama odradili tamo neki imotski autolimar, ekonomist, bankovni službenik, profesor, zanatlija, trgovac ….
A potom u Getsemanskom vrtu Isus i apostoli, uhićenje Kristovo, pa njegov put do palače Poncija Pilata (Zgrada Gradskog poglavarstva).
Tu je upriličeno suđenje sa najvećim brojem glumaca, masom svijeta koja prati Isusa. Rimski vojnici čuvaju vezanog Isusa, Poncije Pilat (Ante Knezović), ga osuđuje, Pilat pušta Barabu (Danijel Pezo)...
I onda kamenitim ulicama Grada na gori, gdje se čuje gromki pjev "Puče moj, što ja učini tebi ili u čem ožalosti mene", Isus dolazi do podnožja Golgote starih imotskih skalina.
Susreće svoju Svetu Majku (Vesna Mustapić), Veronika (Marija Bubalo) mu pruža rubac, pada pod križem, Šimun Cirenac (Matko Šanić) mu pomaže nositi križ.
Ubrzo dolaze ispod Topane na mjesto Golgote i tu Isusa uz dva razbojnika (Mateo Lasić i Tomo Ujević) razapinju. U noći, sada obasjanoj mjesecom i zvijezdama, čuju se i jecaji iz mnoštva što je krenulo sa Isusom prema Golgoti.
Isus umire na križu, grmljavina, potres, pomrčina, sve to u efektima koji priliče nekim daleko bogatijim i poznatijim filmskim produkcijama, a ne amaterima iz Imotskog.
Ali ovdje je prisutan duh, duhovnost, koja zna da dolazi Uskrs i da je Isus pobijedio smrt. Potresne scene koje su pripremali mjesecima sami Imoćani, koji bi nakon redovitih obveza na svom radnom mjestu još satima ostajali kako bi pod budnim okom profesorica Sanje Bago i Marijane Pezo uvježbali i najdelikatnije trenutke posljednjih sati Isusova ovozemaljskog života.
A koliko li je, kada već spominjemo neka imena, Vesna Ujević taj dobri duh Imotskoga, sašila i prekrojila kostima s biblijskim pečatom, koliko li su samo bili odgovorni redari koji su cijelim putem vukući konopce branili silnoj masi naroda da jednostavno ne uđu u među rimske vojnike, dopru do Isusa, da ne govorimo o mnoštvu onih koji su samoinicijativno skrojili sebi kostime kako bi kao židovski puk ili židovska djeca bili u svakom kutku gdje je prolazio Isus prema Golgoti i tako stvarali nezaboravne scene Jeruzalema.
Kada se svemu ovome pridoda veliki angažman imotskih franjevaca, kao organizatora ovoga duhovno kulturnog spektakla, onda je i ovaj 24. po redu prikaz Živih slika Muke Isusove trgovima na ulicama Imotskog bio, kako kažu Imoćani, sadržajniji nego prošlogodišnji, prvenstveno po duhovnosti, "bučnoj tišini" koja odzvanja kamenitim ulicama Imotskog, ali svima onima koji je prate ili koji u njoj sudjeluju, donosi mir i spokoj, mir koji, kako veli jedan stari Imoćanin, olakšava dušu i drži ga do sljedećeg prikaza za Cvjetnicu. Pa da za to vrijeme i umrem, miran sam, veli Imoćanin.
I ove, kao i prethodnih nekoliko godina unazad Prikaz Živih slika Muke Isusove u Imotskom, prenosio se putem interneta tako da se taj korizmeni spektakl iz Imotskog mogao pratiti diljem svijeta.
Treba spomenuti kako je za vrijeme izvođenja Živih slika, praktički cijeli grad bio blokiran, u njegovim glavnim ulicama ugašena je vanjska rasvjeta, na prozorima iznad ulica gdje se kretao Isus, gorjele su svijeće, a djelatnici Postaje granične policije zatvorili su promet svim ulicama u središtu grada.
Uostalom, bez te uspješne suradnje koja traje već godinama, sigurno da ovaj imotski spektakl i ne bio bio ono što jeste, veličanstven.