Bartol je, naizgled, sasvim običan momak. Osmaš koji svira gitaru, trenira veslanje i s optimizmom gleda na život ispred sebe. Ono što ga, međutim, izdvaja od njegovih vršnjaka su titule znanja. Između ostalih, i prvo mjesto na državnom natjecanju u fizici, za koje je četvrtak primio državno priznanje, te broncu koju je prošloga tjedna osvojio na Balkanskoj matematičkoj olimpijadi koja se od 19. do 24. lipnja održavala na grčkom Rodosu.
Za sve je, kaže, "kriv" njegov tata Marijo, inače inženjer strojarstva, koji ga je, njega i dvije godine stariju sestru, u ljeto nakon Bartolova četvrtog razreda "uhvatio" da rješavaju jednadžbe. I dida Tonći Bućan, inženjer građevine, danas 79-godišnjak, koji ga je "preuzeo" i kasnije mu postao glavni mentor.
- Na početku se sjeća...