Kada Ulicom kralja Tomislava prošetate pokraj zgrade nekadašnje glavne pošte, obično usmjerite pogled prema granitnim kockama, koje je vrijeme polako, ali sigurno izmjestilo s izvornih pozicija. Čuvate zglobove i rijetko podignete oči k nebu. Osim ako ga ne zazivate...
Kad ono – kabeli, bužiri, cijevi, antene, reflektori, zvučnici, lampe, svega blaga između stabala. Estetici je mjesto zauzela (nečija) praktičnost, pa je "rođo" povezao stabla, okačio sve što se okačiti dalo, nakitio neredom nebesa. Čardak ni na zemlji, ni na nebu. Doslovno.
Poslužit će za lijepa vremena i kabeli od struje i antene za bolji TV prijenos, ali nas je cijev za vodu posve izbila iz postola. I moramo reći – alo, komunalci! Daj, riješite taj nered. Sezona samo šta nije, šta će nan svit...