Naša sugrađanka Biserka radi u užurbanom trokutu između Ulice Domovinskog rata, Bihaćke ulice i Mažuranićeva šetališta. S drugog dijela grada svako jutro juri na posao najmanje sat vremena prije početka radnog vremena. Ne zato jer se boji da će zakasniti, nego zato jer joj treba više od pola sata za pronaći mjesto na kojem može ostaviti auto.
– Da se previše ne nerviram, davnih sam dana uzela pretplatu na ulično parkiralište. Obično bih našla mjesto na malenom parkingu u Tolstojevoj, no to više nije moguće – žali nam se Biserka.
– Prodano je valjda previše tih mjesečnih karti. U nastojanju da, valjda, naprave što više mjesta, označena su parkirna mjesta tako usko, kao da smo svi James Bond, kao da svi otvaramo vrata od auta...
