Sve sam ovo vidio prije, pjeva legendarni Jura Stublić pjesmu "Valovi", koja nam padne napamet nekako s jeseni kada vidimo jedan prepoznatljivi prizor. Opet!
Naprosto je nevjerojatno da u splitskom Prometu ne mogu ništa napraviti da bi se smanjile velike gužbe ispred biljetarnice u Sukoišanskoj u Splitu koje nastaju početkom ama baš svakoga rujna. Svake jeseni tako svjedočimo velikim redovima koji nastaju iz dobro znanog razloga.
Tisuće učenika s područja Splita i okolnih gradova i općina, koji kreću u prvi razred srednje škole, vade kartu po prvi put, proteklih godina pokaznu, a u zadnje vrijeme personaliziranu kartu i žene na šalterima moraju izgubiti dodatno vrijeme, odnosno uložiti više vremena u izradu njihove karte s fotografijom, s provjeravanjem podataka, nego što je to potrebno kao u slučaju kada se ta ista karta samo produži.
Nema nas dovoljno, godišnji, porodiljni...
I svake godine je ista priča, redovi su u isto vrijeme i na istom mjestu, samo se mijenjaju ljudi u njima. Iz Prometa se žale kako nemaju dovoljno zaposlenika, jedni rade u jutarnjoj smjeni, drugi u popodnevnoj, pa su tu bolovanja, porodiljni, godišnji odmori...
Tako je i u ovaj utorak, 10. rujna 2024., cijeloga dana velika gužva pred šalterima u Sukoišanskoj, učenici moraju izvaditi ili produžiti karte u strahu od kontrole, a tu je i "običan" svijet koji produžuje personalizirane karte ili kupuje samo papirnate karte za jednokratne vožnje.
Ljudi strpljivo čekaju, neki lukavac se proba provući jedno mjesto naprijed u redu koji se proteže između dvaju parkiranih automobila na taksi parkingu ispred biljetarnice.
- Ajde, kume, deder, vrati se malo nazad, vidija san te, nije ovo atletska utrka...
Odustao pred ciljem
Simpatični tamnoputi Kevin iz Nigerije, koji je vrijeme kratio slušanjem radija, odustao je nadomak cilja, na tri metra od šaltera.
- Kasni bus Trogir, sutra opet...
- Ajme nama, čovik zapalija iz Afrike u potrazi za boljin životon i zaglavija kod nas u redu od dvacet metara! - dobacuje netko iza leđa.
Problem je, naravno, što su od ukupno devet šaltera bila otvorena njih samo tri, pa su se zato i stvarali redovi, ali onaj koji je bio strpljiv bio je i spašen za nekih pola sata, moleći Boga da mu se dogodine ne dogodi ništa slično.
