StoryEditorOCM
SplitNa kantunu

Splitska dica još nisu doživila osvajanje titule s Hajdukom, ali zaprepašteni smo još jednom činjenicom: Pojma nemaju...

Piše Damir Šarac
29. siječnja 2024. - 18:36

Plaču roditelji u Splitu kako njihovi dvadesetogodišnjaci nikad nisu doživili feštu Hajdukova osvajanja državnog prvenstva. I ove godine je svima dogulilo: dajte nam tu titulu konačno! A razgovarajući sa Splićanima mlađima od trideset godina, zaprepašteno ćete shvatit da se velika većina njih nikad nije vozila vlakom!

image
Vojko Bašić/Cropix

Pojma nemaju šta je ferata! Truckaju se po Hrvatskoj busevima i BlaBlaCarom, ako idu auton po autocesti to je toliki trošak da ga moraju plaćat na četiri dila.

Kad idu vanka lete jeftinin avionima, brod in je tek neka priča iz davnine, a kopneno prijevozno sredstvo – najbrže, najjeftinije, najkomodnije i najsigurnije, totalna in je nepoznanica. Kad in pričaš o evropskin vlakovima koji jure dvista, trista i više na uru, a di su tek japanski i američki, ka da in pripovidaš o svemirskin brodovima.

image
Damir Škomrlj/Cropix

Cilu Europu, svako selo i grad možeš dobavit vlakon, samo u Hrvatskoj – niks.

Taj zadnji krik tehnike prije sto i pedeset godina su nan donili Austrijanci. Ostavija nan ga je car Franjo Josip ka ispod bora i kako je pala carevina, tako smo ostali na tuki. Naše ferate pućkaju u prosjeku pedeset na uru, evropske su i trostruko brže.

Kad našemu čoviku spomeneš feratjersku štrategiju onda ti reče: “A kako ćemo imat brze pruge kad imamo zajebanu konfiguraciju, dok se željeznica iz Splita uspne do Klisa, pa uz Liku... Ne more to brže.” Tako su ga uvjerili. Ka da su naša brda Himalaja! Al nema brda u Švicarskoj, Italiji, Francuskoj, Austriji?! Zar tamo nema uzbrdica? Tako smo malo-pomalo izgubili pojam o ferati.

image
Josko Šupić/Cropix

Baš kad smo izgubili svaku nadu nešto se pomaklo. Rokovi koje je HŽ dava za obnovu i elektrifikaciju dalmatinskih pruga bili su nestvarni, dvadeset, trideset godina. Ako i tada. Nedavno je napravljen plan obnove europskih željeznica u koji bi se usuli deseci milijardi eura. I svaka pripizdina u Evropi je bila u planu, čak i zemljama izvan Unije bi platili nove pruge, samo je Dalmacija ostala – prazna. Nula.

Skoro niko u Dalmaciji nije ni trznija, zaboravilo se da to postoji. I onda vijest ka mana s nebesa: amandmanima će se i naša pruga modernizirat. Neće odma, ali unuci će doživit da uđemo u 20. stoljeće i vozit će se hrvatskon feraton brzinama koje su u EU važile prije dvadeset godina. Ali daj šta daš. Zajebana je konfiguracija.

image
Božidar Vukičević/Cropix

I sad se trgnija HŽ, obnavljat će splitski tunel, uredit evakuacijske izlaze i iz mrtvih dignut željezničku stanicu iza zgrada sudova na Sukojišanu. Oće li šta napravit da se uredi pazarište na nathodniku poviše pruge, nisu rekli. Ako Grad ikad uredi glavni Pazar, pa ostane ono, bit će na državnu sramotu.

Uglavnom, miče se nabolje. Sitili su se i nas. A i mi bismo se tribali sitit da imamo sve uvjete za gradsku željeznicu od luke do Kopilice, pa dalje prema aerodromu na Resniku, a tu trasu ne daju Kaštelani da se uredi. Mi zapravo imamo sve uvjete da bi sredili promet, samo nismo normalni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2024 12:17