Poznata splitska frizerka otkrila zašto su poskupili i tko je najgori u toj priči: ‘Takvi nam stvaraju najveći problem‘

Zadnjih godina sve češće se mogu čuti pritužbe na cijene frizerskih usluga, a nedavno smo pisali o tome kako Splićanke za jeftinije frizerske usluge znaju potegnuti i do Sinja. No, kako to i inače biva, nije baš sve crno – bijelo, povoljne frizerske usluge mogu se pronaći i u Splitu, a pritužbe na frizere nisu uvijek opravdane. 

Da bismo malo razjasnili cijelu situaciju i prikazali je s gledišta frizera, popričali smo s Ljiljanom Subašić, dugogodišnjom frizerkom, vlasnicom frizerskog salona ‘Ljiljana’ na Sućidru i predsjednicom Ceha frizera, kozmetičara i pedikera pri Udruženju obrtnika Split. U razgovoru s njom saznali smo razloge za varijacije u cijenama u različitim frizerskim salonima, ali i nešto više o troškovima koji opterećuju frizere. 

- Svaka nova godina krene s tim, možemo reći, atakom na frizere. Izađe neki članak, netko je negdje bio i platio toliko i toliko uslugu pa se onda postavlja pitanje zašto to toliko košta. Nitko ne pita zašto kruh košta toliko, zašto su skupe cipele, zašto su lijekovi poskupili... Sve je otišlo u nebo – rekla nam je Liljana na početku razgovora. 

Hrvatski frizeri među jeftinijima 

Objasnila nam je Ljiljana da je njen posao ručni rad, koji se ne smije devalvirati. Kako kaže, frizeri su na jedan način umjetnici za kosu, dobro napravljena frizura može biti pravi umjetnički rad. No, takvo nešto mora se i platiti, a frizeri, osim što moraju naplatiti “ruke”, cijenom usluge moraju pokriti i proizvode koje koriste, vodu, struju, zaposlenike, a nerijetko i najam prostora. 

- Cijene su godinama stagnirale, bili smo u nekoj banani, događalo se nešto u državi i frizeri u tom razdoblju nisu dizali cijene svojih usluga kako bi izašli u susret klijentima. Oni žive isto kao i mi, svima nam je skuplji život. Ako ćemo biti realni, hrvatski frizeri su i dandanas među najjeftinijima u Europi. Moj kolega koji u Irskoj radi s istim proizvodima koje ja koristim, nabavnu cijenu tih proizvoda plaća manje nego ja, a cijena usluge mu je skoro tri puta veća - otkriva nam. 

Kaže da pod osnovne usluge, koje su nužne za održavanje higijene, spada šišanje, pranje i eventualno bojanje izrasta, dok je sve drugo zapravo luksuz. Ljudi po internetu vide balayage, flamboyage i razne druge tehnike, a na takvo što frizeri znaju potrošiti i po pet sati pa se to jednostavno mora naplatiti više.

Dodaje da je trenutno, sa svim poreznim reformama, stvoren pritisak i na knjigovodstvene usluge. Objašnjava da neki frizeri rade u paušalu, neki su dohodaši, a neki u sustavu PDV-a pa sve to od samog starta utječe na cijene usluga.  

- Znači, netko tko je paušalista ne mora plaćati knjigovodstvene usluge, ja moram. Oni koji su u sustavu PDV-a u startu moraju staviti 25 posto veće cijene. Ja sam u svom prostoru, moj kolega je u najmu, a najam može varirati od 400 do 1.500 eura. Oni koji imaju zaposlenih, te radnike moraju pošteno platiti. Cijene dižu i dobavljači, mi to moramo nekako popratiti. Svaka moja edukacija košta, prije je to bilo oko 100 eura, sada to ide i do 200, 250 eura – nabrojala je Ljiljana samo neke od razloga za podizanje cijena. 

Prisjetila je i prošlih vremena, ispričala nam je da su frizeri u 90-im godinama imali jedinstveni cjenik za sve frizere, koji je određivala Porezna uprava. Tada je situacija na tržištu ipak bila dosta drugačija, u Hrvatskoj je tada bio dostupan jedan brend, a sada ih je puno više.

- Danas toga nema, imamo slobodno tržište i odriješene ruke po pitanju formiranja cijena. Recimo, ja radim s brendom koji je skuplji, neki drugi kolege s brendom koji je jeftiniji i tu nastaje razlika u cijeni. Svaki dobar brend stoji iza svojih frizera, šalju nas na edukacije, a daju nam i prijedloge cijene za materijale da bi nam usluga bila isplativa - kaže. 

Važna je transparentnost 

Smatra da je u odnosu s klijentima važna transparentnost, ali i edukacija klijenata. Smatra da su, barem za nju, ključne konzultacije, koje redovito radi prije pružanja same usluge. Klijenti joj često na konzultacije dođu s jednom predodžbom i idejom, a iz salona nakon konzultacija izađu s drugom. 

- Moje su cijene vidljive na internetu, imam aplikaciju ‘Sredi me‘ na kojoj mi klijenti mogu slati upite. Zna se dogoditi da, primjerice, klijentica na aplikaciji klikne samo pramenove, a očekuje da će u cijenu biti uključeno i pranje, šišanje, feniranje... - govori nam. 

Problem je i rad na crno 

Ljiljana nam je otkrila da je problem i što neki frizeri rade kod kuće ‘na crno’, a usluge naplaćuju kao u salonu. 

- Znači, oni ne plaćaju poreze, PDV, robu nabavljaju preko interneta dosta povoljnije, a svoje usluge cijene isto kao i mi koji radimo po zakonu. Ako im dođe kakva inspekcija, njima je kazna 100 eura. Znate kolika bi nama bila kazna? Nama je u obrtu kazna oko 700 eura, a ako ste firma, kaznu plaća i vlasnik i firma, znači dvije kazne. To nam je loša konkurencija, a ne kolege koji pošteno zarađuju svoj novac - zaključila je. 

Po svemu što nam je ispričala Ljiljana, moramo zaključiti da nisu baš sve kritike upućene frizerima opravdane. Kvalitetna usluga mora biti korektno i naplaćena, a komunikacija i dogovor mogu frizerima i klijentima biti odličan način da otklone dvojbe i prilagode očekivanja. U svakom slučaju, moramo priznati da se osnovne frizerske usluge, kao što je šišanje, u velikom broju splitskih salona mogu dobiti po zaista pristojnim cijenama.

S druge strane, frizerima koji rade na crno dovoljno je napraviti jedne pramenove i već imaju za plaćanje kazne.