Zadnjih se tjedana iz kuće, znamo to, izlazi samo “za ljutu potribu”: kupiti namirnice, do ljekarne, neka kratka osamljena šetnjica – iznimka su dani kad treba odraditi reportažu – i to je to.
Ni u liječnika se ne ide bez prijeke potrebe, pa je tako i mojoj bliskoj srodnici uputnica za test urinokulture već prijetila zastarom... No, kako se situacija počela primirivati, a uz sav respekt prema koroni valja priznati da ni kronična upala mjehura nije za podcijeniti, zamoljena sam dostaviti posudicu s urinom gdje treba.
Dođoh pred, malo je reći, pun krtičnjak; izrovano sve, radi se punom parom, vjerojatno bi i žešće da nije padala kišica. Građevinski radnici, neki na nogama, neki u rupi, neki na stepenicama, no svi blizu i u grupi. Bez maski, a ja slalom kroz njih, s maskom. Da...