Smrt se u zadnjih godinu-dvije baš nešto “napalila” prorjeđivati redove velikih Dalmatinaca, velikih u smislu da je riječ o ljudima koji su na neki svoj, osobit način zadužili Dalmaciju i na njoj ostavili barem jednako toliko traga koliko i ona na njima.
Te su “face” utoliko imale svoje “prirodno stanište” u Dalmovnici, koja svoje ishodište uporno traži i nalazi u dalmatinskom “koordinantnom sustavu”, pa je primjereno da se ova rubrika ponekim slovom i opraštala od njih koji su svojom smrću, eto, ispunili glavni preduvjet besmrtnosti. Ali to, razumije se, nije nikakav dalmatinski specifikum, nego univerzalni princip; to da se tek poslije čovjekove smrti utvrdi je li uopće živio!
U listopadu 2010. dalmatinski zadrugari posljednji put su mahnuli predsjedniku...
Te su “face” utoliko imale svoje “prirodno stanište” u Dalmovnici, koja svoje ishodište uporno traži i nalazi u dalmatinskom “koordinantnom sustavu”, pa je primjereno da se ova rubrika ponekim slovom i opraštala od njih koji su svojom smrću, eto, ispunili glavni preduvjet besmrtnosti. Ali to, razumije se, nije nikakav dalmatinski specifikum, nego univerzalni princip; to da se tek poslije čovjekove smrti utvrdi je li uopće živio!
U listopadu 2010. dalmatinski zadrugari posljednji put su mahnuli predsjedniku...