"Hotel Marjan je Željku Kerumu značio samo prestiž i dokazivanje veličine, dok smo mi radnici u "Marjanu" proveli život” - napisala je Snježana Mandić, bivša zaposlenica u tom hotelu, u porukama koje su njeni kolege međusobno izmjenjivali dok su strojevi rušili "njihovo" turističko zdanje na Zapadnoj obali.
Otkrio nam je to Ante Ledenko, bivši zaposlenik "Adriatica", ranije krovne tvrtke nekadašnjeg turističkog bisera.
Ante Ledenko kaže da je rušenjem Marjana došlo kraju Kerumovo vrijeme.
Sada 63 bivša radnika "Adriatica" u stečaju još uvijek pokušavaju naplatiti svoja radnička potraživanja i sjećaju se, kaže naš sugovornik, dobrih starih vremena koja su trajala dok hotel Marjan nije došao u Kerumove ruke.
- Sve je bilo dobro dok hotel nije došao u njegove ruke jer radnicima je bitno da rade i zarade. Onda je Kerum devastirao hotel koji je postao podloga za stvaranje njegovog imovinskog carstva putem kredita i hipoteka Hypo banke – kaže Ante Ledenko.
- Od Mediteranskih igara pa sljedećih 10-ak godina bila su ta najbolja vremena. Hotel Marjan je djelovao u sklopu "Union Dalmacije" i bio je nazivan zlatnom kokom te radne organizacije.
Upravo je hotel Marjan putem interne banke posuđivao novac za poslovanje ostalim osnovnim organizacijama udruženog rada – hotelu Split, Mosoru pod kojim su bili kafe barovi i restorani na najboljim lokacijama u Splitu... Razlog tome je što je "Marjan" uvijek imao najviše keša – priča nam Ante Ledenko i nastavlja:
- Upravljanje hotelom Marjan u to vrijeme bilo je vrhunski odrađen od sada pokojnog Branka Zlodre, koji je bio direktor u najboljim danima, koji nije dao da se politika miješa u poslovanje i u prvom planu mu je uvijek bio gost.
A tamo su odsjedali političari iz bivše i ove države, strani političari, sportaši... S guštom su svi dolazili jer je usluga bila prepoznata kao vrhunska. Pa zapošljavalo se isključivo po kompetencijama, pa su konobari i sobarice znali najmanje dva strana jezika – najčešće engleski i talijanski.
Onda je rat učinio svoje.
- Trebalo je spašavati izbjeglice iz Drniša i Vrlike kojima je tako hotel Marjan postao zamjenski dom. Uglavnom su svi bili zadovoljni smještajem, prehranom i kako su se zaposlenici hotela odnosili prema njima – kaže naš sugovornik.
Za vrijeme Domovinskog rata, dodaje, hotel nije smanjivao broj zaposlenika, ali su oni, njih 25, otišli na bojišta.
Ante Ledenko ističe kako bivši radnici očekuju još bolja vremena za novi hotel Marjan.
- Želim da bude još bolji (pod upravljanjem novog vlasnika - Adris grupe, odnosno njene hotelijerske tvrtke "Maistra" op.a.), da vrati staru slavu i da u Splitu s guštom možemo reci da imamo hotel Marjan - ističe Ledenko.
- Zbog srušenog hotela Marjan u jednu ruku bi čovik plaka, a u drugu ruku se radujemo što će biti bolje. Osjećaju su pomiješani - otkriva nam što se krije u srcima bivših radnika.
- Lako je za Keruma, ovo je za njega idealna država. Ima li nade za naša radnička potraživanja i je li taj stečaj više gotov? - napisao je u jednoj poruci bivšim kolegama Mladen Brajković koji je u hotelu Marjan proveo 35 godina.
