Gledam u ove terene s balkona cijeli život i ne mogu vjerovati da bi stvarno mogli nestati, započinje razgovor Andrija Vuković, umirovljeni nogometni vratar i brat zlatnog olimpijca Drage Vukovića. Rođeni Brđanin. Drago i on su na igralištu proveli pola života. Od kada znaju za sebe, tamo su se družili s prijateljima. Na igralištu bi ih ljeti bilo stotinu. Tada je dječji žamor odjekivao Brdima.
- Proveli bismo cijeli dan na igralištu. Doma bi išao kada bi čuo pokojnog oca kako mi zviždi s balkona - prisjetio se danas 40-godišnji Andrija prvih sportskih koraka. Pokazao nam je i fotografiju iz tih dana. Za mnoge je to igralište bilo mjesto prvih prijateljstava, padova, možda i ljubavi, ali i način da se maknu s ulice. Jer Brda prije 30 godina i danas nisu isti kvartovi. Iako to neki, poput Ivice Puljka i Antonija Kuzmanića, nastoje tako prikazati, govori nam Andrija.
Zato je u ponedjeljak odlučio podići glas na Zboru građana Brda i izraziti nezadovoljstvo prijedlogom vodećih ljudi grada da se sruši postojeći Centar i izgradi novi na istom mjestu. Cijena izgradnje bi bilo ograđivanje igrališta na godinu dana. Kaže nam kako se javio jer je emocionalno vezan za Brda, nema političku pozadinu niti ga politika zanima već je htio ispričati svoju priču kao netko tko je cijeli život vezan uz centar.
- Na Brdima bi gradili jer je tu gradsko zemljište. Htjeli bi to napraviti samo da mogu pričati o tome. Poanta je da su djeca na otvorenom i ljudi vani. Gdje će ta djeca? U školi ne mogu trenirati, već sada učenici ne smiju na igralište. Mi smo tjelesni imali na igralištu. Zašto se zatvarati, djecu stavljati u zatvoren prostor? Oni ni ne razmišljaju o prometu i kako će riješiti taj problem kada toliki broj ljudi krene ovdje stizati - veli umirovljeni golman.
Između njega i Puljka je zaiskrilo na Zboru građana. Kaže nam kako su neki krivo protumačili jer bi mogao pomisliti kako je gradonačelnik ukorio Brđane zbog njihovog ponašanja kada su spomenute rampe za osobe s invaliditetom.
- To je Puljak meni uputio. Nakon razgovora o ulazima u centar i gdje ih postaviti rekao sam mu da je najbolje da ulaz ide preko moje kuće. Tada mi je rekao da se sramim. Na to sam mu rekao da se jedno može sramiti on.
Povratak u kvart
U rodni kvart se Andrija vratio završetkom karijere. Svijet nogometa je uzeo danak i sada bi volio dijeliti bogato iskustvo i znanje s djecom.
- Mi malo mlađi bi voljeli preuzeti upravljanje i raditi u skladu sa zakonom. Ako Banovina zamjera kako je stara udruga vodila Centar, to nije razlog za da se sruši sve što je građeno rukama građana, uključujući mog oca, i uz pomoć Kotara i Grada - rekao je Andrija Vuković.
Andrija nam kaže da se ni on nije slagao s odlukama Društva za športsku rekreaciju Brda, kao što su naplaćivanja termina za tenis i nogomet dok su tereni bili neodržavani i u lošem stanju. Djeca se s vremenom nisu mogla igrati zbog rezerviranih termina, popodne su i djeca iz Škole nogometa dolazila trenirati pa je bilo teško pronaći slobodan termin.
- Djeci se znalo braniti igranje. Nogometno igralište je znalo biti puno rupa, a ni teniske terene nisu adekvatno opremali. Ali njihove priče da su u prostorijama centra "visili" pijanci su stara slika Brda koju nam nastoje prišiti. To je bio naš dnevni boravak. Mjesto okupljanja i druženja. Neka Puljak i Kuzmanić prošetaju do bazena na Poljudu i teniskih terena na Firulama. A što se tamo toči? Mlijeko? – pita se Vuković.
Kritizira Javnu ustanovu
Dosta se promijenilo od kada Javna ustanova športski objekti Split upravlja igralištem. Niti su bolji od prethodnika, troše mnogo više novca i prave se kao da je s njima sport stigao na Brda, mišljenja je Vuković. Svi koji su do sada imali ikakvi veze s Centrom su otjerani:
- Makli su nam gradele, klupe, kante za smeće. A ništa nisu obnovili. Neodržavano je sve. Samo da kažem kako je Društvo od Grada dobivalo oko 90 tisuća godišnje za sve troškove, a sada se na par zaposlenika JUSOS-a troši oko sto tisuća eura. I to bez eura potrošenog na išta drugo – navodi.
I to potvrđuju fotografije koje smo napravili u četvrtak. Rupe na košarkaškom igralištu, koševi bez mrežica, neodržavan travnjak, loš beton i igrališta u lokvama, nepometena igrališta išarana grafitima. Kada usporedimo fotografije s fotografijama koje nam je proslijedio dogradonačelnik, možemo reći kako nema neke razlike.
Toliko priče o djeci i sportu. Mnogo se zuji, malo meda daje, reklo bi se. Ali, Brda imaju oči. Zato i jesu skoro pa jednoglasno odbili prijedlog Grada. Hoće li se Bojan Ivošević pobrinuti za teren na Brdima kao za stablo na Gripama, pita se Vuković za kraj.