Ima nekih zanimanja kojima odgovara noćna tama i tišina, a ima i nekih koja se izričito ne preporučuju nakon zalaska sunca. Među ovim drugima je zanimanje drvosječe. Između sutona i svitanja drvosječe tvrdo spavaju. Oni ustaju tek kad zrake jutarnjeg svjetla ispune njihove kolibe od trupaca.
Oblače traperice, nazuvaju čvrste nepromočive čizme. Krepko doručkuju jaja sa slaninom, popiju šalicu jake crne kave i polako, bez žurbe, odlaze u šumu. Sa zaštitnim kacigama na glavama i fosforescentnim prslucima preko kariranih košulja gaze kroz rosnu paprat pažljivo birajući stabla koja će posjeći. Sunce je već visoko kad napokon uključe pile i planinom odjekne režanje dvotaktnog benzinskog motora.
Na cijelom svijetu drvosječe za svoj posao čekaju jutro i za to postoji...