Pjesma kaže da je život na škojima oduvijek bio i radost, i tuga. Radost zbog ljepote koja je tu od povijesti i prirode, a tuga zato što su otočani gotovo oduvijek bili prisiljeni napuštati svoju očevinu i odlaziti trbuhom za kruhom u tuđi svijet.
Tako je bilo i s malim Zlatkom Fistonićem iz Zastražišća na otoku Hvaru koji je kao desetogodišnjak davne 1962. otišao "preko Velike bare" kod svoje tetke Lenke Rigoni u Chicago (SAD). Kako je njegovim roditeljima bilo "riješiti" se svoga djeteta, a njemu otići u daleki i tuđi svijet, nije potrebno ni govoriti.
Međutim, krenulo je dobro, Lenka i Enzo Rigoni bili su prema Zlatku pažljivi i nakon samo dvije godine posvojili ga, a tada je sudski odlučeno da Zlatko Fistonić promijeni svoje ime i prezime u Nicholas Rigoni....