Za vrijeme "velikog odmora", kad hrpa čađavih radnika iz obližnje "Crne kuće", kako su voljeli zvati ondašnji pogon dugoratske tvornice karbida i cijanamida, traži kapljicu spasa od užarenih tvorničkih peći i svuda prisutne prašine, u nekoliko metara udaljenoj "Oazi" usred te industrijske pustinje s početka 20. stoljeća, u polumraku te omanje gostionice, zasut bijelim pepelom cigareta, na željeznom stolcu tik do zamagljenog prozora s pogledom na tvornicu iz koje teškim, umornim korakom koračaju kolone trudbenika – sjedi on.
Veliki Tin Ujević, plaćajući pjesmama posljednji žmul vina i naizust, s čašom u ruci, glasno citira Jesenjina:
"Pij, ku**o noćas iz moje čaše, nek žudnja oko ti zamuti…"
Dio je to zanimljive dugoratske povijesti iz vremena...