Oko 20 sati sam se čuo s prijateljima, u ponoć smo smo krenuli iz Šestanovca za Petrinju, nas pet u autu, u gepeku lopate i mašklini... Put je ipak dugačak, ali nimalo težak jer su nam srca bila ispunjena voljom i željom da pomognemo ljudima, jer ono što smo tijekom dana vidjeli i slušali činilo se grozno. Nakon dolaska ujutro na stradalo područje vidjeli smo strašne prizore srušenih kuća, razorenih domova – ispričao nam je mladi vratar Jadrana Nediljko Mandušić (23) u ime svojih prijatelja i sportaša koji su krenuli pomoći ljudima u nevolji.
– Ljudi su još spavali u improviziranim šatorima, na traktorima, u autima, velikim košarama strojeva, u bačvama je gorjela vatra. Tuga kakvu u životu nismo osjetili, ostavila nas je bez teksta. Otišli smo u selo Majske...
