Vruja je uništena. Nepovratno. A svi mi koji o toj devastaciji već dva desetljeća pišemo ispali smo magarci.
I nije nas, da se odmah razumijemo, namagarčio poduzetnik, hrvatski, koji je Vruju uništio, nego država, hrvatska, čiji se predsjednici ne stide prijateljstva s takvim poduzetnikom.
A opet, pisati se mora. Zamislite tek na što bi ova zemlja sličila da nitko u njezinu korist ne piše. I ovako je razrovana i izlokana. Baš poput Vruje, mitske uvale na strašnim Dupcima koja, skrivajući sve tajne staroga svijeta, razdvaja omišku od makarske rivijere.