Država je dobila spor koji je prije četiri godine pokrenula na Trgovačkom sudu u Zadru protiv kompanije Ina, jer dugi niz godina gospodarski koristi pomorsko dobro, odnosno benzinsku postaju "Voštarnica" u Zadru, a da pri tom nema zaključen ugovor o koncesiji.
Nadzorom koji su proveli splitski carinici, utvrđeno je da je ta crpka od 6. listopada 2015. do 31. kolovoza 2016. ostvarila više od dva milijuna eura prihoda. Predmet postupka bio je zahtjev države da joj tvrtka u kojoj je hrvatska država manjinski suvlasnik vrati stečeno bez osnove, jer je od 6. listopada 2015. do 31. kolovoza 2016. koristila zemljište koje je u statusu pomorskog dobra, a da za to nije platila koncesijsku naknadu.
Sutkinja Trgovačkog suda Katarina Zdunić presudila je kako Ina zbog toga mora platiti iznos od 30.526 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do 31. prosinca 2022. godine. Uz to, tužena tvrtka mora podmiriti i parnične troškove u iznosu od 2000 eura.
Iako se država obratila Ini sa zahtjevom za mirno rješenje spora, izvansudska nagodba nije sklopljena.
U tužbi koju je država protiv Ine pokrenula 31. prosinca 2019. godine, navodi se kako je raniji ugovor o koncesiji zaključen sa Županijom zadarskom istekao u rujnu 2009. godine, te do danas nije sklopljen novi, niti za to postoje zakonske pretpostavke.
- Za razdoblje od prestanka ugovora pa do kraja 2011. godine pitanje naknade za korištenje pomorskoga dobra je bilo regulirano nagodbom zaključenom sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zadru od 2. listopada 2012. godine. Za kasnije razdoblje, do 5. listopada 2015. vodi se spor na Trgovačkom sudu gdje je donesena nepravomoćna presuda 2. studenoga 2016. godine - navodi se u tužbi države koju je zastupala Lidija Vitaljić, zamjenica ćupanijskog državnog odvjetnika.
Kako je to utvrđeno inspekcijskim očevidom Lučke kapetanije Zadar obavljenim 13. kolovoza 2018., benzinska postaja u blizini zadarske marine smještena je na pomorskom dobru i to obali koja se sastoji od površine 1089 četvornih metara, gata od 160 kvadrata i 1118 četvornih metara morske površine.
Ina je u cijelosti osporila tužbu navodeći kako se protiv njih već vodi upravni postupak radi isplate koncesijske naknade za isto razdoblje. Naveli su kako ugovor o koncesiji nije sklopljen krivnjom države, pa tako nije jasno kako bi odgovarali za stečeno bez osnove.
- Upravo za utuženo razdoblje se vodi porezni upravni postupak pred Područnim carinskim uredom u Splitu koji je trenutno u prekidu do okončanja postupka pokrenutog po DORH-ovu zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu od 30. prosinca 2016.
Iz navedenog proizilazi da tužiteljica (država, op.a.) dvaput, jednom posredstvom Ministarstva financija, a drugi put putem Županijskog državnog odvjetništva, traži od protustranke naknadu po istom pravnom osnovu, a to je koncesijska naknada za korištenje benzinske postaje "Voštarnica".
Postavlja se i pitanje je li tu nadležan sud ili upravno tijelo - navodi se odgoovoru Ine koju je zastupala odvjetnica Lea Lukšić Acinger, iz Odvjetničkog društva "Stanić i partneri" iz Rijeke.
Ističu kako su dugi niz godina vodili pregovore s državom kako bi regulirali pravni status benzinskih postaja koje su uslijed izmjena zakona potpale pod pomorsko dobro.
- Tuženik više od 10 godina pokušava inicirati od tužiteljice raspisivanje natječaja za dodjelu koncesija no tužiteljica to ne čini.
Također, održani su brojni sastanci, tuženik je čak sudjelovao u troškovima utvrđivanja granice pomorskog dobra kako bi njegov status benzinskih postaja bio reguliran, no tužiteljica nije poduzela ništa da postupak dobivanja koncesije ubrza odnosno da na bilo koji način regulira pravni status benzinskih postaja.
Upravo je tuženik izgradio benzinske postaje temeljem dogovora o korištenju i izgradnji sa tadašnjim lokalnim samoupravama, a sve je to bilo za vrijeme bivše države. Dakle, za nesklapanje ugovora o koncesiji je isključivo kriva tužiteljica, a ne tuženik pa su tako tvrdnje iz tužbe neutemeljene - navodi zastupnica Ine u odgovoru na tužbu države.
Sutkinja Zdunić je, međutim, u postupku utvrdila kako prigovor nije osnovan budući da se radi o različitim zahtjevima, jer država ovdje, za razliku od upravnog postupka, ne potražuje isplatu koncesijske naknade, već naknade za stečeno bez osnove.
- Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama je propisano da je pomorsko dobro opće dobro i da se može upotrebljavati i koristiti isključivo pod uvjetima iz tog zakona, a gospodarsko korištenje je dopušteno isključivo na osnovi koncesije.
Slijedom odredbi ovoga zakona, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade ostvarene gospodarskim korištenjem pomorskog dobra bez koncesije prema pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove. Visina naknade odgovara visini koncesijske naknade koju bi tvrtka plaćala da je bio zaključen ugovor o koncesiji - navodi se u obrazloženju presude.