 |
| PIŠE ŽELJKO ŽUTELIJA |
Bliski susreti sjevera i juga, baš nekako u skladu s nazivom ove kolumne, događali su se na dva odvojena terena, u različitim dijelovima Zagreba: na unakaženom stadionu u Maksimiru, arhitektonskom ruglu Tuđmanove ere, i u Gliptoteci HAZU u Medvedgradskoj ulici, bivšoj kožari i prekrasnoj industrijskoj zgradi iz druge polovice 19. stoljeća. U Maksimiru je poletni Hajduk ponizio Dinamo koji simbolizira sve ono što Zagreb ne bi htio da ga predstavlja: neznanje, bahatost, nesretan spoj netalentiranih stranaca i domaćih lijenčina, loš nogomet umotan u nesuvisla blebetanja kojima se pokušavaju opravdati spoticanja po travnjaku i olako zarađen novac.
U Gliptoteci se velebnom...