JUČER, DANAS, MALO SUTRA: Posljednji krici iz kavane

PIŠE IVICA IVANIŠEVIĆ

Koji put vam se učini da život zbilja ima smisla. Sjedite u debeloj hladovini restoranske bašte, upravo ste odložili nož i vilicu na kruhom uglancani tanjur. Točite čašu plavca, prinosite cigaretu ustima, požudno odbijate prvi dim, kad, ne lezi vraže, sa susjednoga stola začujete: “Excuse me.”

Fraza je izgovorena s takvim naglaskom da zvuči kao “Erdödy”, ali, hvala bogu, upravo ste blagovali u Szent Istvanu (za neupućene: u Sutivanu na Braču), pa vas ne čudi mađarska melodija u glasu mladoga gospodina koji vam se obratio.