Kada mi je urednica Lidija Gnjidić ponudila ovu tjednu kolumnu, prvo što sam pomislio bilo je – pa koga to zanima? Hoću reći, pomislio sam kako su TV kritike zadnjih godina gotovo posve izumrle. Nimalo slučajno! Naime, šanse da ćete na nekoj usputnoj kavi s nekim komentirati istu TV emisiju emitiranu prethodne večeri - zaista su minimalne.
Puno manje nego u vrijeme kad je HTV, ili još ranije Televizija Zagreb, za većinu bio jedini izbor, pa su u ponedjeljak ujutro svi na poslu komentirali “Sedmu noć”, “Sastanak bez dnevnog reda”, ili u drugim danima tjedna “Obojeni program”, “Sportsku srijedu” ili već neku od emisija koje su imale gotovo zajamčenu gledanost, ako ništa, onda zbog proklete nemogućnosti izbora.
Puno manje nego u vrijeme kad je HTV, ili još ranije Televizija Zagreb, za većinu bio jedini izbor, pa su u ponedjeljak ujutro svi na poslu komentirali “Sedmu noć”, “Sastanak bez dnevnog reda”, ili u drugim danima tjedna “Obojeni program”, “Sportsku srijedu” ili već neku od emisija koje su imale gotovo zajamčenu gledanost, ako ništa, onda zbog proklete nemogućnosti izbora.