Više od 70 milijuna prodanih albuma, hitovi poput "Angel" i "She‘s The One", skandali, pijanstva i razularene zabave... samo je djelić burnog života Robbieja Williamsa (49).
Jednima je kralj, drugima zločesti dečko britanskog popa i užasan tip, on sam o sebi ima puno skromnije mišljenje.
"Nisam ja nikakva pop-zvijezda, nego zabavljač. Možda uspješan, ali ipak samo zabavljač. Smiješno mi je kad me ljudi zaustave na ulici pa mi postave neko pitanje i očekuju da ću reći nešto pametno, a ja sam, iako imam dobru karijeru, bio i ostao obični idiot iz Stoke-on-Trenta" - izjavio je pjevač koji je trenutačno na turneji "XXV", u sklopu koje je sinoć održao spektakularan nastup u pulskoj Areni, a drugi ga čeka večeras.
Turneju je nazvao po zadnjem albumu za koji je snimio prerade svojih najvećih uspjeha, dodao im četiri nove pjesme - i otkako ga je objavio lanjskog rujna - opet osvaja vrhove top lista u Velikoj Britaniji i u svijetu.
Rođen je 13. veljače 1974. u nekada važnom rudarskom i industrijskom središtu Stoke-on-Trent, poslije poznatijem po velikim pećima za pečenje keramike: tamo je 1759. Josiah Wedgewood pokrenuo svoju manufakturu koja će poslije postati jedan od najpoznatijih proizvođača fine keramike i porculana na svijetu, piše Gloria.
U doba kad je Robbie Williams bio dijete, bio je to samo uspavani provincijski gradić, na pola puta između puno razvijenijih Manchestera i Birminghama. Njegov otac Peter Williams vodio je pub Crveni lav, a majka Janet Farrell brinula se za kuću i za djecu - Robbieja i kćer Sally iz prethodnog braka.
No dok joj je muž bio na poslu ili na utakmici lokalnog nogometnog kluba Port Vale, Janet bi klince ostavila kod bake i otišla se zabavljati s drugim muškarcima. Brak je, zapravo, od početka bio osuđen na propast, što se i dogodilo kad su Robbieju bile tri godine.
Otac je otišao, majka je preuzela vođenje puba, a što se tiče ostaloga, sve se nastavilo kao i prije. Djeca su češće bila kod bake nego s majkom, pa nije čudno što je Robbie u školi bio povučen, nesiguran i zatvoren.
To se promijenilo kad je shvatio da društvo može nasmijavati grimasama i vicevima, pa je brzo postao razredni zabavljač, ali i školski problem jer je uz sve to bio sklon raznim nepodopštinama, zbog kojih je stalno bio kažnjavan. Učenje ga pak uopće nije zanimalo.
Nisam pročitao ni jednu knjigu
"Nije mi jasno kako netko može uživati u čitanju i provesti dva ili tri sata nad nekom knjigom. Ja nijednu nisam pročitao do kraja jer mi pažnja odluta nakon desetak stranica", priznao je kasnije.
U to ga je doba počelo zanimati nešto drugo: maštao je o tome da poput svog oca postane zabavljač, ali da, za razliku od njega, jednog dana bude bogat i slavan. U ranim tinejdžerskim godinama često je vikende provodio s ocem, koji je tada pod umjetničkim imenom Pete Conway nastupao kao pjevač i komičar u lokalnim klubovima.
Otac mu nije bio osobito uspješan, ni u privatnom životu nije imao više sreće, a potom je obolio od Parkinsonove bolesti. Jedinu satisfakciju imao je kad ga je kasnije već slavni sin zvao na svoje nastupe, pa bi zajedno na pozornici nešto otpjevali.
Robbiejev otac jednom je ispričao:
"Bilo nam je posve prirodno da sa mnom odlazi u klubove u kojima sam nastupao. Vidio sam da moj stariji kolega Ross McManus dovodi svoga sina Declana. Declan je napravio sjajne stvari. Bit će vam jasno o kome je riječ ako vam kažem da je poslije uzeo umjetničko ime Elvis Costello".
Mali Robbie upijao je kao spužva sve oko sebe, a kad je još u školi otkrio da postoji dramska grupa, njegovoj sreći nije bilo kraja. I njegov otac prisjeća se kako je Robbie zabljesnuo u školskoj predstavi "Oliver" po romanu Charlesa Dickensa.
Kad je govorio o tome kako je utjecao na svog sina, Peter Williams nije spomenuo kako mu je upravo on dao da kuša alkohol, pa se Robbie s jedva 13 godina prvi put u životu napio. Brzo je zavolio taj osjećaj, pa je nešto kasnije rado posegnuo i za drogama, isprva takozvanim lakima, a onda i sve jačima. Poslije je priznao da je probao sve što bi mu došlo pod ruku, osim heroina - tu je postavio granicu koju nikada nije prešao, piše Gloria.
Majka je bila ta koja ga je prijavila na audiciju za pjevača u bendu, nakon što je čula oglas na radiju.
Nigel Martin-Smith, promućurni glazbeni producent iz Manchestera, vidio je, naime, kako američkom top listom haraju boy bendovi poput "New Kids on the Block" i pomislio da bi mogao i u Engleskoj kopirati tu prokušanu formulu.
Odmah je shvatio zakonitosti žanra - nije tražio sjajne glazbenike, nego dečke koji dobro izgledaju, dobro se ponašaju i znaju plesati, a ako uz to imaju dovoljno sluha da otpjevaju neki lako pamtljivi refren, samo će nebo biti granica.
Za bend je prvo pronašao Garyja Barlowa, kantautora koji je već nekoliko godina pjevao po lokalnim klubovima, a snimio je i singlicu koju nitko nije htio objaviti. Njega mu je preporučio fotograf koji mu je rekao da "mali odlično izgleda".
Nakon njega je angažirao radnika iz autolimarije Howarda Donalda, koji je u slobodno vrijeme fušario kao DJ, te s 22 godine bio najstariji član novoga benda. Toj dvojici se uskoro pridružio Jason Orange, kojeg je vidio na nekom televizijskom natjecanju u break danceu, potom 18-godišnji Mark Owen. I onda je stigao dvije godine mlađi Robbie Williams.
‘Za školu me uopće nije pitala‘
"Tog dana saznao sam da sam pao na završnom ispitu u školi, pa sam se bojao to priznati majci. Očekivao sam da će biti bijesna, da ću si navući gomilu problema, pa sam se iz očaja napio s jednim prijateljem, no kad sam došao kući, ona je plesala od sreće jer su je obavijestili da su me primili u Take That. Za školu me uopće nije pitala!" - ispričao je Robbie Williams, a poslije je priznao i da je tada istrčao na prozor i iz svega glasa vikao: "Bit ću slavan!"
No, početak nije bio obećavajući, jer su dečki tu 1990. proveli nastupajući u opskurnim gay klubovima i malim provincijskim dvoranama. Ipak, glas o njima se počeo širiti, pa su nakon nekog vremena dobili i diskografski ugovor.
Isprva se sve vrtjelo oko Garyja Barlowa, no na njihova prva tri hita iz 1992. - "Could It Be Magic", "I Found Heaven" i "Everything Changes" - glavni je vokal pjevao Robbie Williams.
Osim kao pjevač, isticao se i karizmom, a djevojke su ga obožavale, osobito nakon što su postali sve popularniji i krenuli na turneje.
I dalje je pio i drogirao se, na pozornici bi se znao pojaviti potpuno "drven". U Belfastu je obožavateljima pokazao golu stražnjicu, u Italiji je pijan pao u fontanu i rasjekao glavu, otada ima ožiljak na čelu.
To se nije sviđalo ostalima u grupi, pogotovo Nigelu Martin-Smithu koji je otpočetka postavio čvrsta pravila: on je gazda i šef, dečki ga moraju slušati, moraju biti pristojni i ne smiju piti, a najstrože im je zabranio - i tu nije moglo biti iznimki - da se poslije nastupa druže s djevojkama.
‘Čekale su nas gomile djevojaka‘
"Nakon svakog koncerta su nas čekale gomile djevojaka koje su htjele biti s nama. Naravno da ih nismo odbijali, zaboga, bili smo klinci i hormoni su nam divljali", rekao je jednom Robbie Williams.
To je dovelo do sve većih sukoba i svađa, i unutar grupe, i s Martin-Smithom. Kako se još poklopilo da nitko drugi nije prihvaćao Robbiejeve sugestije da promijene zvuk benda i da unesu malo hip hopa i rapa, u svibnju 1995. su ga izbacili.
On je to dočekao kao oslobođenje, ponašao se kao da je pušten s lanca. Bančio je bez prestanka u Londonu s članovima grupe "Oasis", po Saint Tropezu s Georgeom Michaelom, Bonom i Michaelom Hutchenceom.
Bono se kasnije prisjetio kako je Robbieja vidio na jednom tulumu u privatnoj kući na Azurnoj obali dok je pokušavao nešto ukrasti, ali je bio toliko pijan da nije uspio.
Mrtvac na dopustu
Naravno da višegodišnje opijanje, drogiranje i tulumarenje nije prošlo bez posljedica. Robbie Williams se zapustio, udebljao, patio od psihičkih problema, izgledao, prema vlastitom priznanju, "kao mrtvac na dopustu".
U toj ga je fazi pokušavala spasiti djevojka Jacqueline Hamilton-Smith, kći lorda Colwyna, koja ga je motivirala na rehabilitaciju i povratak glazbi, ali nije uspjela. Kad je shvatila da nije spreman ni za normalan život, ni za ozbiljnu vezu, ostavila ga je.
Činilo se da je upao u nezaustavljivu spiralu koja ga je sve brže i jače vukla prema potpunoj propasti, a onda se poput spasitelja ukazao - Elton John. Legendarni kantautor i sam je prošao pakao ovisnosti, pa je iz vlastitog iskustva mogao mlađem kolegi i prijatelju ukazao što ga čeka ako se ne počne liječiti. I uspio ga nagovoriti 1997. da uđe u kliniku za odvikavanje.
Robbie je ispričao da se, kad je izašao, osjećao kao potpuno novi čovjek. Snimio je album "Life Thru a Lens", objavio singlicu "Angels" koja se prodala u tri milijuna primjeraka i do danas je ostala njegov najveći hit, a kad nije bio u studiju ili na koncertu, igrao bi golf, družio se s mamom...
Čak se pomirio s Garyjem Barlowom, kolegom iz Take Thata, koji su se ironijom sudbine raspali godinu dana nakon što su izbacili Williamsa iz benda.
Činilo se i da je u sretnoj vezi, s pjevačicom Nicole Appleton, no ona je odlučila pobaciti kad je shvatila da je trudna. Bojala se da bi joj rođenje djeteta moglo ugroziti karijeru. Robbie Williams je za to doznao kad je već sve bilo gotovo i ništa više nije bilo kao prije, prekinuli su 1998.
Bilo mu je teško, ali se nije prepustio očaju, nego je nastavio raditi.
Stalno je nastupao, 2000. objavio je album "Sing When You Are Winning", na kojem je jednu pjesmu otpjevao s Kylie Minogue, s kojom su mu pripisivali aferu.
Slične glasine čule su se i kad je s Nicole Kidman, tek razvedenom od Toma Cruisea, 2001. snimio single "Something Stupid".
Povezivali su ga i s Melanie Chisholm, pjevačicom benda Spice Girl, s Madonnom, pa s još jednom članicom spajsica - Geri Halliwell.
"Ovo su gaćice u kojima sam je prasnuo", rekao je na jednoj dobrotvornoj dražbi na kojoj je prodavao svoje gaćice s motivom tigra.
Očekivano, Geri Halliwell je poludjela od bijesa, više nije htjela čuti za njega.
Nakon naporne turneje "Close Encounters" zbog potpune iscrpljenosti se odlučio na neko vrijeme povući sa scene. Novac mu nije trebao, jer je već zaradio dovoljno.
Kupio je vilu u Los Angelesu i nogometni klub Port Vale u svom rodnom Stoke-on-Trentu, majci kuću i sebi garažu punu skupocjenih automobila (koje je, doduše, mogao voziti samo na svom imanju, jer nikada nije položio vozački ispit).
U to je doba, 2006., upoznao i osobu zbog koje mu se život preokrenuo.
Američka glumica Ayda Field bila je pet godina mlađa i ludo su se zaljubili. Uskoro se uselila u njegovu raskošnu vilu, u kojoj se Robbie, kako je sam ispričao, opet opustio i zapustio, udebljao, nije mu se dalo vraćati na scenu...
Ayda je negdje pročitala da se "Take That" ponovno okupio i da su došli u Los Angeles snimati album, pa je Robbieja nagovorila da im se javi.
Došao je u njihov hotel, družili su se i prisjetili starih vremena, a Robbie je shvatio da mu je bilo ugodno u njihovom društvu i predložio im je da ponovno rade zajedno. S njima je 2010. snimio album "Progress", a iste se godine oženio s Aydom u Los Angelesu i nedugo nakon vjenčanja otišao na turneju s bendom, na kojoj su zaradili više od 180 milijuna dolara.
Nakon uspješne turneje život mu se zakotrljao u pravom smjeru: nastavio je snimati samostalne albume koji su se prodavali u milijunima primjeraka, s Aydom je našao zadovoljstvo i u privatnom životu, a kad su još dobili djecu, njegovoj sreći nije bilo kraja.
Par je 2012. dobio kćer Theodoru Rose, dvije godine kasnije sina Charltona, 2018. kćer Colette koju je rodila surogat-majka, kao i 2020. sina Beaua.
Kad nije na turneji, Robbie obožava igrati nogomet s prijateljima, s kojima je u Los Angelesu osnovao i klub.
Dok su mu djeca bila manja, uživao im je mijenjati pelene, a danas se obožava družiti s njima.
"Imam sve, samo mi fali seksa! Svi znamo da nema seksa u braku. S tim se pozdravite kad se oženite", rekao je jednom.
A onda, da bi valjda dodatno potvrdio da možda i nije potpuno ozbiljan, na pitanje što misli o homoseksualcima, odgovorio je: "Ne znam, možda sam i ja gay, samo još nisam upoznao pravog muškarca..."