Sarajevskog glumca Senada Bašića (61) mnogi znaju kao Faruka iz popularne humoristične serije "Lud, zbunjen, normalan", ali u filmu našeg redatelja Pave Marinkovića "Bosanski lonac", koji je nedavno svjetsku premijeru imao na Sarajevskom filmskom festivalu, pokazao je da odlično igra i dramske uloge. Bašić u filmu glumi neuspješnog bosanskog pisca kojem prijeti deportacija iz Austrije ako ne dokaže da je pridonio tamošnjem kulturnom životu.
"Bilo je davno kada smo ga snimali. Sa snimanjem u Austriji smo počeli 20. rujna i nitko nije očekivao da će preko noći temperatura s 27 stupnjeva pasti na nevjerojatnih pet stupnjeva. Hladan vjetar i kiša i naš entuzijazam donijeli su mi ozbiljnu upalu pluća. Srećom, brzo smo prešli u Zagreb. Vidio sam da mi stanje nije dobro - završio sam na Rebru gdje sam proveo 21 dan. Nisu mi nikako mogli sniziti temperaturu, a nama su ostala još samo četiri dana snimanja. U zadnji tren mi je jedan liječnik promijenio svu terapiju i temperatura je pala", govori Bašić, piše Srđan Sandić za Gloriju.
Alkohol ne, cigarete da
No, prije problema s upalom pluća glumac je posjetio liječnika zbog promuklosti. Napravljena mu je bronhoskopija, jer su liječnici željeli otkloniti mogućnost raka pluća, i tada su mu na lijevoj glasnici otkrili leukoplakiju, tzv. leziju usne šupljine, pa su mu savjetovali da napravi lasersku operaciju.
"Ta mi je glasnica triput operirana. Dobro se sjećam posljednje operacije 2019., kada sam se probudio iz narkoze i počeo šaptati, na što mi je dr. Bilić rekao: ‘Ne šapći, već govori‘, prisjeća se Bašić.
Budući da je glas glumčevo najmoćnije oružje, logično je da se Bašić pitao hoće li se moći nastaviti sa svojom profesijom. Upravo je to pitanje postavio svome liječniku, koji mu je duhovito odgovorio da uvijek može glumiti pijanca ili starce.
"Ispočetka mi je bilo jako teško jer glas nam je osnovno sredstvo za rad. Gubitak glasa me podsjetio na Bona Voxa koji je onomad pred punim Koševom izgubio glas. A i kada vidim kako je Al Pacino izgubio svoj glas, tješim se, baš kao i veliki Laurence Olivier. Morao sam izbaciti alkohol, ali od cigareta još nisam odustao. To mi je zadnji porok", kaže.
Sarajevo, ljubavi moja
Bašić dobro zna da ako nema ljubavi između izvođača i njegove javnosti, nema ni umjetnosti. A on je svoje ljubavi odavno osvojio: uz glumu kao poziv i profesiju, tu je njegova supruga Jasna, kći Hana i sin Skender te dvoje unučadi, 19-godišnja Ena i dvogodišnji Arijan.
Na dvoje unučadi je posebno ponosan. Na unuku Enu koja studira psihologiju na međunarodnom fakultetu u Sarajevu jako je ponosan. Naime, nakon sedam godina provedenih u Berlinu ipak je odabrala rodni grad za nastavak obrazovanja i života.
"Bolji sam djed nego otac, kao da želim kompenzirati kroz unuke ono što nisam dao svojoj djeci. A djeca su mi sada odrasla. Sin je imao dvije godine kada je počeo rat, kći je imala pet. Četiri godine se uopće nisam stigao baviti njima", kaže Bašić te dodaje da se, kao svaki Sarajlija koji je ostao u tom gradu za vrijeme rata, nerado prisjeća tih dana.
I možda se upravo iz tog razloga specijalizirao za uloge u komedijama, jer su upravo komičnost i komedija uvijek bili svojevrsni antibiotik u kazalištu.
"Beskrajno sam zahvalan onome tko mi je prvi dao da igram komediju. Igrao sam ih više nego drama. Na komedijama čovjek može zaraditi i osigurati svoju egzistenciju. Život je bolje doživljavati kao igru nego kao terete", zaključuje Senad Bašić za Gloriju.
