Naš svit uz more dobro poznaje puno vrsti brodova i raznih plovila. Od velikih, to su danas, recimo, kruzeri, kontejnerski i trgovački brodi, a prije trgovački jedrenjaci (tromi trabakuli i široke bracere). Pa onda trajekti i bivši vapori, bile jedrilice svih vrsta i oborite jahte, drvene salbunjere i nekad gusarske a danas turističke diznilend galije.
Ajmo nadodat i tradicionalne ribarice - ribarske koče i veslarice na idra - leute, pa popularne ribarske brodice gajete (još od 18. vika) sa latinskin idron i 6 vesal di se vesla nanoge (i falkuše), male brodiće - kajiće bez jarbola i barke sa jarbolon, pa plitke i vergulaste - šešule, sa motoron - motorine, onda sa idron pašare, batane i batele ravnega dna i one smišne bateline na dva vesla, a ne zaboravimo bajbote ni oni mali jedrenjak guc, sa oštron i provon i krmon. One sive i crne ratne brode, krstarice i razarače nećemo ni spominjat. Je li i hidrogliseri i podmornice spadaju u plovila?
A remorker? Je li to oni mali grubi i spori brod? Neš ti broda…
Život nas ipak uči da ne donosimo ocjene prebrzo. Prije petnaestak godin, početkon lita, oko dvi ure, udrila jaka južina, pravo orkansko jugo, izčupaće nan škure ako ih ne zakrakunamo. Nas se dvoje zabotunali, pa gremo iz Križeve u Varoš gori na prvu Marjansku Vidilicu, vidit oće li vali skroz odnit već sorenu Matejušku. Jedva se mi popeli, srića da ne nosin kapu oli lumbrelu, sve bi to svršilo tamo lipo u Kaštela. Gledan, velo je jugo, more se zapinilo, itadu se vali priko ruševine Gusara…
Asti, a vidi, isrid porta vrti se veliki kruzer… Lipi, moderni, veeeliki, stiskan oči i čitan, zove se Laurana, iz Venecije.
Diglo se more, gura-tura brodinu vamo-tamo, očito sinjor kapitano i njegova posada nemoredu akoštat kako su naumili. Pomakli se malo isprid Acija, pa okriću provu put Brača, pa put Šolte, pa onda put Čiova. Bome, naprdiće se na Sustipanske stinurine, biće jopet posla za picigamorte na ono staro groblje na Sustipan. Zaludu in oni crveni čamaci za spašavanje.
Pari ka da gledamo koji film strave i užasa, velikih katastrofa, to je sad moderno. Oće li ih u zadnji čas škapulat koji holivudski glavni glumac?
A onda, vidimo iz spliske luke mirno isplovljavadu dva naša remorkera, jedan za drugin, lipo i sigurno, ka da je bonaca. Gledan, brišen očale, je, to su ona dva zelena, Antares i Kastor, fali in crveni Rigel.
Bez panike, nisko po valju, doplovili su blizu kruzera, sigurno su na voki-toki vezi sa sinjor kapitanon, jedan mu priša po krmi a drugi sa vanjske, Čiovske bande. Prema velikome kruzeru ovi naši remorkeri paridu ka njegovi bajboti.
Niman kanočal pa ne vidin kako su bacali konope i kako su mali brodi upecali veli kruzer, ali evo Antares ga potiže prema Čiovu dalje od Sustipanskih stina, a oni drugi, Kastor, nevidin baš dobro, je, vidi, gura ga u krmu, spašava ga od sika.
An, a šta sad govorite, ne'š ti malega remorkera, an? Asti sto, bajbot gura i škapulaje kruzerčinu!
Remorkeri jesu mali brodi, ma velikega srca, jakih motora i iskusne posade, koja pozna more i vitrove u dušu (znan te južino dok si bonaca bila). Jemadu forcu da bi mogli kitu rep isčupat!
Ritko ih jema u novine oli na televiziju, nisu zanimljivi, nisu in. Jedino kad se dogodi koja dežgracija na moru, kad koga triba spašavat, škapulat, onda ih se sitidu. Remorkeri paridu ka nika gorska služba spašavanja - na moru.
Evo malo podatak:
Kruzer Laurana sagrađen je 1992. godine, dug je 122 metra za 348 putnika, jema 158 kabini, restorane, kužine, saune, bazene, kazina, posade koliko triba. Iz iste serije su i kruzeri Sanssovino i Palladio. Centrala in je u Veneciju.
Ova dva junačka remorkera Antares i Kastor i njijov kumpanjon Rigel godinan su bili akoštani na spliskoj rivi, priko puta vizavi ferate, ali sad su vezove morali predat profitabilnijin turističkim brodima za jednodnevna sun+fish krstarenja. Koja je prije bila lipa slika, uz rivu vezana ova trojka, koji put i Supaval, plavo-sive kolure.
E, dok kruzerima dajedu poželjna i nježna ženska imena ili imena umjetnika, remorkeri ponosno nosidu obična ali jaka i moćna imena – Vridni, Jaki, Smjeli, Alkaid, Argus, Delta, Pollux.
A prvi remorker na parni pogon Vridni (pod imenon Légy), sagrađen još 1894. godine u riječkome brodogradilištu Howaldt i dr. (danas 3. maj), „borija“ se u Drugom sviskom ratu, nakon rata nazvan Doket pa Omladinac a od 1962. je Vridni, koji danas ima svojstvo pokretnog kulturnog dobra Hrvatske, i nalazi se ka spomenik na ulazu u spliski škver - Brodosplit. Kad spominjemo Split, u spliskome škveru je 1936. godine napravljen prvi željezni brod na parni pogon - remorker Konjic.
Remorkeri (od taljanske riči rimorchio = tegljenje, vuča) se službeno zovedu - tegljači, i služe za tegljenje i guranje brodov i maoni u lukama oli na otvorenome moru (i kanalima i rikama di tega ima). Zato remorker ima duplo jače motore od ostalih brodov (u odnosu na veličinu broda) šta oće reć da je dva puta jači od „običnoga“ broda.
Ima jake pogonske motore i komande za veliku pokretljivost i sposobnost manevra. To in omogućava da vozidu i bočno, ili da se okrenedu za cili krug u mistu, a uopće nimadu – kormilo! Radi guranja brodov, po ciloj dužini imadu gumene ili čelične bokobrane – odbojnike. Opremljeni su vitlima i bubnjevima sa debelim konopima ili sajlama, dužine do 1000 metri!
Uz to, onako usput, tot su i snažni vodeni topi za gasit požar, ka i oprema za spašavanje brodov!