Ka i svako jutro, stari Dragan po običaju gre na peškariju, vidit ima li šta ribe. Isprid prvega banka trevi Ivana, starega prijatelja, isto penšjunata.
- E, Ivane, kako zdravje, nisan te odavna vidija.
- E, dok nan je šjor Zlatko Ivulić bi živ, ni mi bila potriba ovod dolazit, čin bi on ribi pogleda uoči, javija bi se na radijo.
- Jemaš prav, šjor Ivulić je bi pravi - urar za ribe.
- A šta se tebi, ka iskusnome ribaru, pari od ove ponude?
- Pa ni loše, jema za svakoga. Samo više ti ni ja nisan na brod, odavna san otiša u penšjun.
- Jeli, nisan zna. A ti si ono radija na koćaricu? To je jedan lipi i siguran brod.
- Je, kad ga gledaš sa rive. Ali teška ti je to fatura moj čovik, bit uvik na koći, liti i zimi, i po bonaci i po grubome vrimenu, nemoš birat.
- Kako vi uopće v...