Nakon 17 dana života na sjeveru, bez klimatizacije, bez grijanja dostojnog čovjeka i žene, jer dva kalorifera na stan moje kvadrature nisu grijanje, nego humoreska, u prvim danima ove godine konačno smo se vratili u normalu.
Normala je koštala iljadu i pol eura plus troškovi kamiona i dizalice s košarom u koju su se ugurali dva montažera i vanjska jedinica klima uređaja. Koji su, molim lijepo, od osam i pol ujutro pa do podne meštrovali što u kući, što izvan kuće, a prozori su, iz razloga koje ne treba objašnjavati, cijelo vrijeme bili širom otvoreni. U tim okolnostima, kaloriferi su dobili zasluženi predah, a silom domaćica i silom domaćin su s meštrima komunicirali zabundani ko Eksimi.
Ledeno, čovječe, srce puca! Momci su paradirali oko nas u majicama kratkih rukava,...