Almir Methadžović, redoviti profesor španjolskog jezika na Veleučilištu Chemeketa u Oregonu, već 13 godina živi i radi u Americi. Rođen je u Sarajevu, gdje je proveo veliki dio djetinjstva, a početkom devedesetih dolazi u Makarsku kao izbjeglica. U novoj sredini nije se najbolje snašao.
- Gledajući s odmakom, u to vrijeme sam, kao i većina muške djece bez nadzora roditelja, bio opasan za sebe i okolinu. Glavni oslonac kroz izbjeglištvo bila mi je psihologica u srednjoj školi - Sanja Puharić, ali su mi pomogli i mnogobrojni profesori i profesorice moje Elektrotehničke škole. Zahvaljujući njima uspio sam nekako izgurati školu i istovremeno raditi u knjižari Petici kod Mire Glučine, koja mi je tada također bila veliki oslonac. Polovinom devedesetih sam upoznao Majdu...