Zakoniti tvrdi kako bi mi moj cijenjeni poslodavac trebao ograničiti godišnji odmor na samo dva tjedna. Ili još bolje, da budemo sigurni da neću podivljati, na samo nedjelju dana.
Jerbo, tvrdi Zakoniti, na odmoru se ja uzbahatim i od dokolice, nerada i javašluka, na um mi padaju štetne ideje.
Recimo, ideja preuređenja stana!
Što on sa gnušanjem odbacuje jer, naravski, kaže on, našem stanu ne fali ništa i da je uređeniji, bio bi nepodnošljivo fensi-šmensi, a to ne dolikuje našem kolektivnom imidžu s naglaskom na njegov imidž.
Ja bih, naime, pod određenim svjetlom i uz nježan dodir fotošopa mogla i proći kao paradna gospoja.
Činjenica je, međutim, da je stan sređen prije više od dvadeset godina i neke stvari pokazuju znakove pohabanosti, a neke su, bogami, u startu...