Uhodan obiteljski posao, dvoje zdrave i dobre djece, veliki auto, mladenački izgled, uspješan suprug. Ivana je imala baš sve. Marku je ona bila ljubav života. Gledao ju je još dok je bila srednjoškolka, a on student u velikom gradu. Dugo si nije priznavao da se svaki vikend vraćao u svoj mali gradić ne samo da vidi roditelje, nego i da vidi Ivanu.
Nakon dugo šarmiranja Ivana je bila osvojena. I sve je krenulo školski. Hodali su sedam godina, ona je završila faks, on je već počeo raditi i zarađivati. Veza je prerasla u brak i prionuli su obiteljskom poslu koji je bio vrlo učinkovit. Došla su i djeca. Sve je bilo na svojem mjestu. Radili su puno, ali puno su i putovali, veselili se, gledali kako djeca rastu, piše Živim.hr.
Ignorirala je znakove
Nakon desetak godina braka Ivana je primijetila da ju Marko više ne primjećuje kao ženu. Iako je bila u odličnoj fizičkoj formi, uvijek dotjerana, redovito je vježbala, pazila što jede, vodila računa i o obiteljskim zdravim navikama, činilo se kao da Marku to sve manje znači.
Nije davala prostora crnim mislima, dok joj prijateljice nisu počele prijavljivati da Markov auto vide na čudnim mjestima u gradu, u čudnim satima. I tada je Ivana ignorirala znakove po putu. Jednu subotu odlučila je s prijateljicama umjesto u grad na kavu otići u Sloveniju na brunch. Nije to javila Marku jer je on ionako imao neki službeni put i kuću je napustio u ranim satima.
Sjela je te subote u restoran, društvo je bilo veselo, naručile su aperitiv i uz smijeh birale što će jesti. Ivana je podigla pogled s karte hrane i na vratima ugledala Marka kako ulazi, držeći za ruku mlađahnu, visoku, vitku plavušu.
On nju nije vidio. Pogledom je tražio mjesto gdje će sjesti.
Ivana se pribrala, potiho objasnila curama što se upravo dogodilo. Naručile su hranu i odlučile ostati. Nakon što se smjestio Marko je shvatio što se dogodilo. Ustao je i pogledom dao do znanja plavuši da napusti restoran s njim.
U mreži mržnje
Ivana i Marko brzo su se rastali, podijelili imovinu. Marko je stiskao oko podjele, oko alimentacije, oko svake vrijednosti koju su zajedno zaradili.
Godinama nakon rastave Ivana je mrzila Marka. Ogovarala ga je, djeci govorila protiv oca, zagorčavala mu je život. I Marko njoj. On se za razliku od Ivane ipak ponovno oženio i dobio još jedno dijete. Ivana je ostala u mreži mržnje, optuživanja, samosažalijevanja. Osjećala se izdano, osramoćeno, bezvrijedno.
A onda su djeca koja su se spremala na fakultet u drugi grad sjela preko puta nje.
Vrlo zrelo su je pitali zašto je ostala zarobljena u vremenu koje je davno prošlo, zašto ne gleda na godine koje su ispred nje kao na priliku, zašto joj je ego ispred vlastitog mogućeg zadovoljstva...?
Ivana je tada prvi put sagledala svoj život iz neke druge perspektive. Shvatila je da je dobila novu priliku. Za sebe.
Vratila se igranju tenisa koji je zapostavila zbog silnih obveza, počela je ponovno slikati, ići s frendicama na kratka putovanja, promijenila je boju kose.
Oprostila je
Oprostila je Marku što se zaljubio, ali je oprostila i sebi što nije znala kako krenuti dalje, što je ostala zarobljena u trenutku koji ju je povrijedio, što se osjećala izdano. Ispričala se svojoj djeci što je govorila protiv njihovog oca, i kao da je nakon svega toga osjećala da može poletjeti. Sve godine tuge, mučenja, optuživanja i samoomalovažavanja su počele blijediti.
Ivana je oprostila iskreno i duboko, jer je shvatila da je to jedini put za njezin sretan život.
Često s prijateljicama razgovara o tome treba li oprostiti prevaru, treba li oprostiti kada čuješ da te prijateljica ogovara, treba li oprostiti kada muž slaže da je na sastanku, a s dečkima je na pivi.
Za početak, treba se staviti u cipele onoga koji vara, laže, podmeće. Vidjeti zašto se netko odlučio na taj korak. Nakon toga, nužno je vidjeti zašto su nas te laži velike ili male tako izbacile iz takta i što nama govore o našem sustavu vrijednosti, uvjerenjima, granicama.
Neke se laži i prevare mogu oprostiti, a neke baš i ne.
Za neke oproste treba vremena, a neki nas drže zarobljenima godinama.
Za oprost treba veća snaga nego za mržnju. To nikada nemojte zaboraviti, piše Živim.hr.
