Studirao sam na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru početkom 2000-ih. Moja djevojka je u to vrijeme živjela u naselju s velikom studentskom populacijom. Često sam hodao od njenog mjesta do kampusa kako bih stigao na predavanje.
Svakog proljeća kada je većina studenata počela napuštati grad, područje bi preplavili terenci i kamioni za selidbe natrpani stvarima koje su nakupile tijekom godine.
Neizbježno, nije bilo dovoljno mjesta da se sve to spakira. Na prednjim trijemovima i parkirnim trakama osvanule su hrpe besplatnih stvari, dok su ostale suvišne stvari izbacivali vlasnici koji se nisu mogli – ili nisu htjeli – nositi s njima.
Jednog takvog proljetnog dana šetao sam uličicom iza stana svoje djevojke kad me zaustavio pogled iz obližnjeg kontejnera. Na hrpi vreća za...