‘Večera u apsolutnom mraku, dok vas poslužuju konobari bez osjetila vida - jedinstveno je iskustvo koje će vam promijeniti pogled na svijet, a postoji u nekoliko svjetskih metropola. Kada vam je osjet vida uskraćen, sva druga osjetila su pojačana i omogućuju vam da okusite i mirišete hranu na potpuno drugačiji način.
Tako nešto postoji i kod nas.‘ - Aleksandra Romanov, djelatnica u jednom takvom restoranu i studentica psihologije, ugostitelj Branko Sinđelić i projektant informatičkih sustava i slijepa osoba Miloš Sinđelić istaknuli su kako se ovakvim načinom funkcioniranja restorana i drugi ljudi mogu upoznati s funkcioniranjem slijepih osoba, piše blic.rs.
"Meni je ovo dosta zanimljivo, s obzirom da sam i ja netko tko je prije nekoliko godina izgubio vid. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako će se ljudi ponašati. Čuo sam različita iskustva iz inozemstva, ali ovdje je to nešto sasvim sasvim zabavno i drugačije.
Drago mi je da ljudi uspijevaju steći tu svijest o nama i našem funkcioniranju", kaže Aleksandra i ističe da voli kuhati, što ljude posebno fascinira, jer im nije jasno kako ona uspijeva pripremati hranu budući da ona ne može vidjeti.
Često je pitaju kako razlikuje začine, no ona ističe da se najviše oslanja na svoj njuh.
Aleksandra je izgubila vid u 14. godini. U pubertetu joj je dijagnosticiran rak, kada je i operirana. Izgubila je vid kada je krenula na terapiju zračenjem. Nakon godinu dana shvatila je da joj se vid neće vratiti i da je to trajno stanje. Zahvaljujući podršci svojih najbližih, ali i Miloša, njenog dečka, uspjela je nastaviti dalje.
- Otkrili su da bolujem od karcinoma i operirali su me na Kliničkom centru za neurokirurgiju, nakon čega sam, kad sam krenula na zračenje, izgubila vid. Možda mi se u početku činilo kao, odjednom je vid nestao, pa će se brzo vratiti.
To je nešto kratkoročno i ja sam to vrlo lako prihvatila, što me sada s ove strane dosta čudi. I onda se dogodilo da sam nakon godinu, godinu i pol shvatila da se situacija neće promijeniti i tada je nastupio najgori period u mom životu, bila sam u onom debelom minusu iz kojeg sam se nekako izvukla uz pomoć mojih najmilijih i upravo zbog Miloša.
Jer je on meni, joj ovo mi je baš jako emotivno, svojim primjerom mi je pokazao kako se sve može, sve se može, mislim, živiš normalno, vidjela sam, izlazi, druži se, mislim čita, ide u kazalište, gleda filmove, sve je normalno – kroz suze je rekla Aleksandra.
Miloš Sinđelić, projektant informacijskih sustava, također slijepa osoba, uključio se u program "Jutra" i podijelio svoje iskustvo s publikom Prve.
Miloš Selaković izgubio je vid u petoj godini. Kako je odrastao, odlučio je da ga ljudi ne bi trebali gledati kao nekoga tko nema osjetilo vida, već da ga cijene zbog njegovih vještina, znanja i sposobnosti.
Iako je završio Fakultet sigurnosti i trenutno je na trećoj godini Pravnog fakulteta, nije mogao pronaći posao u struci. Kroz neformalno obrazovanje i brojne tečajeve usmjerio se na područje IT-a. Radi i u restoranu kao osoba koja dočekuje goste.
Priznaje da je proces traženja posla bio stresan, pogotovo kada u životopisu nije naveo da je slijep. Imao je više od 25 intervjua prije nego što je dobio svoj prvi posao.