Agorafobija - bolest koju rijetki Hrvati i Hrvatice priznaju

Iz života agorafobičara

u većoj prostoriji ili na ulici uvijek hodam što bliže zidu

bojim se da će mi otkazati noge ako nema zida da se naslonim 

čim negdje krenem, lupa mi srce i mučno mi je

kamo god odem, jedva izdržim do povratka kući.. 

sama ne smijem van, uvijek me prati bliska osoba

u gužvi se uspaničim i mislim da ću umrijeti

u panici oko mene ništa nije stvarno, već neki san, glasove čujem izdaleka...

u panici počnem trčati i bježati po ulici

kao da živim na aparatima, ne mogu disati punim plućima

Izvorni...