Istraživači su otkrili zanimljivu vezu između traumatičnog djetinjstva i povećane vjerojatnosti multiple skleroze (MS). Radilo se o velikoj studiji u kojoj je sudjelovalo 78.000 Norvežanki. Nalazi su nedavno objavljeni u znanstvenom časopisu Journal of Neurology Neurosurgery & Psychiatry,
Multipla skleroza je autoimuna bolest koja zahvaća mozak ili živčani sustav. Temeljna karakteristika bolesti je propadanje mijelinskih ovojnica koje okružuju živce. To je proces koji se naziva demijelinizacija.
Zbog oštećenja mijelinske ovojnice otežan je prijenos živčanih signala. Uobičajeni simptomi multiple skleroze uključuju paresteziju, inkontinenciju, probleme s ravnotežom, vrtoglavicu, poremećaje vida, umor, otežano hodanje i otežano gutanje. Bolest karakterizira nagli početak i remisija.
Stoga je često riječ o relapsno-remitentnom tijeku bolesti ((RRMS), koji se očituje u obliku izmjeničnih ciklusa poboljšanja i opetovanih izbijanja simptoma.
Popis faktora rizika još nije konačan
Čimbenici koji pridonose povećanom riziku od multiple skleroze uključuju nedostatak vitamina D, infekciju Epstein-Barr virusom i prekomjernu težinu. Norveški istraživači odlučili su provjeriti može li se povećani rizik od multiple skleroze povezati i s traumatičnim ili vrlo stresnim djetinjstvom.
Kako je navedeno, riječ je o istraživanju u kojem je sudjelovalo gotovo 78.000 žena. Od toga je 14.500 žena prijavilo zlostavljanje u djetinjstvu, a 65.500 žena imalo je relativno sretno djetinjstvo bez većih potresa. Znanstvenici su te podatke zatim usporedili s podacima o slučajevima dijagnosticirane multiple skleroze u prvoj i drugoj skupini.
Ukupno 300 žena uključenih u istraživanje imalo je dijagnozu multiple skleroze. Oko 24 posto ljudi izjavilo je da su doživjeli zlostavljanje u djetinjstvu. Obuhvaćeni su različiti oblici zlostavljanja: seksualno, emocionalno i fizičko. Postotak onih koji su svoje djetinjstvo opisali kao traumatično znatno je manji kod žena bez dijagnosticirane multiple skleroze. Takvi slučajevi činili su 19 posto svih odgovora.
Kombinacija različitih oblika zlostavljanja
Istraživači su također otkrili da je vjerojatnost multipla skleroze veća od prosjeka u skupini ljudi koji su doživjeli više od jedne vrste zlostavljanja u djetinjstvu. Na primjer, kombinacija emocionalnog i fizičkog zlostavljanja može značiti posebno visok rizik kasnijeg razvoja multiple skleroze. Poznato je da traumatski događaji neposredno prije dijagnoze mogu povećati vjerojatnost MS-a.
Istraživanja provedena u prošlosti rasvijetlila su korelaciju između traumatskih događaja u godinama neposredno prije dijagnosticirane bolesti i same dijagnoze. Međutim, sve do nedavno nije bila objavljena nijedna studija koja bi pružila dokaze o povezanosti traume iz djetinjstva i multiple skleroze u kasnijem životu.
Negativan utjecaj intenzivnog stresa
Istraživači vjeruju da razlozi za otkrivenu korelaciju leže u učincima stresa na tijelo. Ekstremni oblici stresa mogu oštetiti stanice i zakomplicirati mnoge fiziološke procese. Istodobno, mogu povećati rizik od kronične upale, a negativne posljedice često su nepovratne.
Čovjek ih dakle može osjetiti dugo nakon što su se slostavljanja u djetinjstvu dogodila. Mogu se pojaviti anomalije vezane uz prijenos signala duž tzv. osovine stresa (hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda).
Moguća posljedica su i epigenetske promjene, koje povećavaju rizik od raznih neurodegenerativnih bolesti, uključujući i multiplu sklerozu.
Podaci o trajanju i intenzitetu zlostavljanja u djetinjstvu nisu bili dostupni pa će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjela veza između traume u djetinjstvu i multiple skleroze.