Infarkt oka je hitno stanje koje može dovesti do gubitka vida, a posljedica je začepljenja glavne mrežnične arterije. Na pitanja o infarktu oka odgovara prof. prim. dr. sc. Suzana Matić, spec. oftalmolog, Klinika za očne bolesti KBC-a Osijek.
Zašto nastaje infarkt oka i tko je u najvećem riziku?
Ovo stanje pogađa jednu do dvije osobe na 100.000 ljudi, najčešće u dobi od 60 do 65 godina. Oko 90 posto uzroka infarkta oka je nearteritičko, a najčešći uzroci su aterosklerotske promjene istostrane karotidne arterije, ugrušak iz srca, hematološke bolesti poput anemije srpastih stanica, stanja povećanog zgrušavanja krvi, leukemija, limfomi i druge vaskularne bolesti poput disekcije karotidne arterije i Fabryjeve bolesti. Arteritički uzroci su gigantocelularni arteritis, sistemski lupus eritematodes, nodozni poliarteritis, granulomatoza s poliangiitisom. Takvi su pacijenti pod većim rizikom za razvoj infarkta oka, piše Živim.
Po kojim se simptomima može prepoznati?
Pacijenti se javljaju hitno sa simptomima naglog, bezbolnog, jednostranog gubitka vida. Kod većine pacijenata gubitak je takav da mogu vidjeti samo mahanje ruke pred okom. Udruženi simptomi i znakovi mogu ukazati na specifičnu etiologiju poput glavobolje ili bolnosti glave kod arteritisa gigantskih stanica ili je prisutan kontralateralni ispad osjeta ili motorike kod bolesti karotidne arterije. Klinički oftalmološki pregled pokazuje gubitak vida, relativni aferentni pupilarni blok, blijedu mrežnicu uz pojavu fenomena "trešnje" u vidnom centru, dok se u akutnoj fazi vidi segmentacija krvi u mrežničnim arteriolama. Kod 40 posto pacijenata može se uočiti mrežnični ugrušak, a embolijski materijal se vidi kao sjajni kolesterolski ili bijeli kalcijev plak.
Što tada treba poduzeti?
Svaki nagli gubitak vida zahtijeva što hitniji pregled oftalmologa i promptnu terapiju. Ovo stanje dovodi do mrežnične atrofije koja je vidljiva već šest tjedana nakon infarkta.
Kako se liječi i je li gubitak vida nepovratan?
Infarkt oka je hitno stanje i zahtijeva brzo liječenje. Oko 80 posto pacijenata izgubi vid nepovratno čak do potpune sljepoće. Manji dio pacijenata može razviti kolateralnu cirkulaciju preko cilioretinalne arterije te je kod njih vidna oštrina nešto bolja. Terapija obuhvaća primjenu acetazolamida i manitola te topičku antiglaukomsku terapiju radi smanjenja očnog tlaka. Sublingvalno se može dati izosorbid dinitrat, pentoksifilin radi vazodilatacije i povećanog dotoka kisika u začepljenu krvnu žilu. Ako se pacijent javi odmah, primjenjuju se trombolitici poput tkivnog plazminogena te hiperbarična komora. Može se napraviti hitna paracenteza kako bi se smanjio tlak, preporučiti masaža oka kako bi se ugrušak mehanički pomaknuo te uklanjanje ugruška Nd Yag laserom ili kirurški (pars plana vitrektomija). Unatoč svemu često nema povratka vida. Nužna je internistička obrada, pregled karotidnih arterija, kardiološki pregled te kompletne laboratorijske pretrage, praćenje pacijenta nakon infarkta koji kao posljedicu u malom broju slučajeva ima neovaskularni glaukom (liječi se oftalmološkim laserom). Ako se terapija primijeni unutar 90 minuta, ne uočava se oštećenje mrežnice. Parcijalni oporavak je moguć ako ishemija ne traje dulje od 240 minuta.
Može li se infarkt ponoviti, na istom ili drugom oku?
Na sreću, rijetko se javi na drugom oku, no stanje uglavnom dovodi do nepovratnog gubitka vida jer pacijenti gotovo nikada ne stignu do oftalmologa za manje od četiri sata. Prevencija svih navedenih rizičnih čimbenika važna je kako bi se pojava infarkta oka svela na minimum.