Kad je u pitanje zdravlje, često čujemo ‘Ma to ti je od stresa, to ti je od anksioznosti. Isto je čula i 21-godišnja Amerikanka koja je 2020. dobila koronu nakon koje su uslijedili razni problemi. Sve je ispričala u videu na TikToku.
Krenulo je s glavoboljama, pa joj je počeo trniti jezik, a onda je uslijedio moždani udar. Prije tog su joj rekli da su simptomi vjerojatno od anksioznosti. I sama je u to vjerovala jer je bila pod stresom radi raznih životnih situacija. Na kraju je uslijedio moždani udar i paraliza lijeve strane tijela, a sada je i slijepa na lijevo oko.
Ono što je najgore je što nitko ne zna zašto se ovo dogodilo i što sada s tim…
Zato budite oprezni, ne umanjujte simptome ičega i idite u doktora.
----
Što je moždani udar? Medicinski priručnik Hrvatskog liječničkog zbora i tvrtke MSD navodi:
- Moždani udar (zvan i moždanožilni incident) je odumiranje moždanog tkiva (moždani infarkt), a nastaje zbog prekida krvotoka i nedostatne dopreme kisika u mozak.
Moždani udar može biti ishemični ili hemoragični. Prilikom ishemičnog udara prekinuta je opskrba dijela mozga krvlju, jer je došlo do začepljenja krvne žile bilo ateromom ili krvnim ugruškom. Pri hemoragičnom udaru krvna žila se rasprsne sprječavajući normalni protok i omogućujući krvi da iziđe izvan žile u područje mozga i uništi ga .
Uzroci
Pri ishemičnom udaru začepljenje se može pojaviti bilo gdje u arterijskim putovima do mozga. Na primjer, velika naslaga masnog materijala (aterom) može se razviti u karotidnoj arteriji, smanjujući njen krvni protok do kapanja, poput vode kroz začepljenu cijev. To je stanje ozbiljno jer svaka karotidna arterija normalno snabdijeva veliki postotni dio mozga. Masni materijal se može i odlomiti od stijenke karotidne arterije, putovati krvlju i zaustaviti se u manjoj arteriji, te je potpuno začepiti.
Karotidna i vertebralna arterija i njihovi ogranci mogu biti začepljeni i na druge načine. Na primjer, krvni ugrušak nastao u srcu ili na jednom od njegovih zalistaka može se odlomiti (postajući embolus), penjući se arterijama do mozga i tamo se smjestiti. Posljedica je embolički moždani udar (moždana embolija). Takvi su udari najčešći u ljudi koji su nedavno imali kirurški zahvat na srcu i u ljudi koji imaju defektne srčane zaliske ili nenormalni srčani ritam (naročito atrijsku fibrilaciju). Masni embolus je rijedak uzrok moždanog udara; ako se oslobodi mast iz moždine (koštane srži) slomljene kosti u krvnu struju i konačno se stopi (zgusne) u arteriji mogu se oblikovati mnogi embolusi.
Moždani udar može nastati ako upala ili neka infekcija suzi krvne žile koje vode u mozak. Lijekovi kao što su kokain i amfetamini također mogu suziti krvne žile u mozgu i dovesti do moždanog udara.
Iznenadni pad krvnog tlaka može ozbiljno smanjiti krvni protok kroz mozak što obično dovodi do nesvjestice. Međutim, moždani udar može nastati ako je niski krvni tlak jako izražen i dugotrajan. Ta situacija može nastati kad netko izgubi mnogo krvi uslijed ozljede ili operacije, ima srčani napadaj ili nenormalnu srčanu frekvenciju (nizak ili visok broj srčanih otkucaja u minuti) ili nenormalan ritam (aritmija).
Simptomi i tok bolesti
Većina moždanih udara nastane iznenada, razvijaju se naglo i uzrokuju oštećenje mozga unutar nekoliko minuta (dovršeni moždani udar). Rjeđe se nakon udara stanje bolesnika nastavlja pogoršavati tijekom nekoliko sati ili tijekom jednog do dva dana dok sve veće područje moždanog tkiva odumire (moždani udar u razvoju). Napredovanje je obično, ali ne uvijek, isprekidano donekle stabilnim razdobljima tijekom kojih se zahvaćeno područje privremeno prestaje povećavati ili dođe do nekog poboljšanja.
Zašto moždani udari pogađaju samo jednu stranu tijela
Udari obično oštete samo jednu stranu mozga. Budući da živci u mozgu prelaze s jedne strane na drugu stranu tijela (križaju se), simptomi se pojavljuju na suprotnoj strani tijela od mjesta oštećenja u mozgu (npr. ako se je moždani udar dogodio u desnoj polovici mozga, simptomi se očituju na lijevoj polovici tijela, i obrnuto).
Mogu se pojaviti mnogi različiti simptomi ovisno o zahvaćenom dijelu mozga. Mogući simptomi su isti kao i oni kod prolaznih ishemičnih ataka. Međutim, poremećaj neurološke funkcije je vjerojatnije teži, proširen, povezan s komom ili stuporom i trajan. Osim toga, moždani udar može uzrokovati depresiju ili nemogućnost kontroliranja emocija.
Moždani udari mogu uzrokovati edem ili oteknuće mozga. To oteknuće je naročito opasno jer je u lubanji malo mjesta za proširenje edematoznog tkiva. Pritisak koji nastaje može dalje oštetiti moždano tkivo čineći neurološke probleme težima čak, ako se i sam udar ne povećava.
Dijagnoza
Liječnici obično mogu dijagnosticirati moždani udar na temelju anamnestičkih podataka i fizikalnog pregleda. Fizikalni pregled pomaže liječniku utvrditi gdje je mozak bio oštećen. Kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI) se obično radi da se potvrdi dijagnoza, ali te pretrage ne mogu otkriti moždani udar odmah nego tek nekoliko dana kasnije. CT i MRI također pomažu razlikovati je li moždani udar uzrokovalo krvarenje ili tumor. U rijetkim prilikama, kad se razmatra neposredan kirurški zahvat, liječnik može napraviti angiografiju.
Prognoza
Mnogi ljudi koje pogodi moždani udar oporave sve ili većinu normalnih funkcija i uživaju godine normalnog života. Drugi su i fizički i duševno jako oštećeni i ne mogu se ni kretati ni govoriti niti normalno jesti. Tijekom prvih nekoliko dana liječnici općenito ne mogu predvidjeti hoće li se stanje bolesnika popraviti ili pogoršati. Oko 50% bolesnika s jednostranom paralizom i većina s lakšim simptomima do vremena izlaska iz bolesnice oporavi neke funkcije i konačno se mogu brinuti za svoje temeljne potrebe. Mogu bistro misliti i primjereno hodati, premda im uporaba zahvaćene ruke ili noge može biti ograničena. Uporaba ruke je češće ograničena nego uporaba noge.
Liječenje
Simptomi koji upućuju na mogući moždani udar zahtijevaju neposrednu medicinsku pozornost; liječnici katkada mogu smanjiti štetu ili brzim djelovanjem spriječiti daljnje oštećenje. Mnogi učinci moždanog udara zahtijevaju medicinsku skrb, naročito tijekom prvih nekoliko sati. Najprije liječnici obično daju kisik i uspostave venski put (op. prev. postave plastičnu cjevčicu s metalnom iglomvodičem koja se izvuče i začepi do primjene infuzijskih tekućina ili lijekova) da osiguraju bolesniku primanje tekućine i ishranu.
Pri moždanom udaru u razvoju mogu se dati sredstva protiv zgrušavanja krvi kao što je heparin, ali jednom kad je udar razvijen u potpunosti, ti su lijekovi beskorisni. Tim više što se oni općenito ne daju ljudima s visokim krvnim tlakom i nikada osobama s moždanim krvarenjem, jer povećavaju opasnost od krvarenja u mozak.
Novija istraživanja upućuju da se paraliza i drugi simptomi mogu spriječiti ili popraviti ako se unutar 3 sata od početka udara daju lijekovi koji razbijaju ugruške, kao što je streptokinaza ili aktivator tkivnog plazminogena. Pretragu treba napraviti brzo da se odredi je li uzrok ugrušak, a ne krvarenje, koje se ne može liječiti lijekovima koji otapaju ugrušak (tromboliticima). Druge nove mjere, danas u istraživanju, koje mogu poboljšati izglede povoljnog ishoda uključuju blokiranje receptora nekih neurotransmitora u mozgu.
Jednom kad je moždani udar završen, nešto je moždanog tkiva odumrlo i ponovno uspostavljanje krvotoka ne može vratiti njegovu funkciju. Zato kirurški zahvat ne donosi poboljšanje. Međutim, uklanjanje zapreka nakon malog udara ili prolazne ishemične atake u nekoga kome je karotidna arterija začepljena više od 70% može smanjiti rizik od budućih udara.