Nova studija otkrila je šokantne opasnosti vrlo popularne dijete kojom su zaluđeni i Hrvati, a kako nije bilo puno informacija o dugoročnim učincima ovakvog načina prehrane, istraživački tim želio je upravo to istražiti.
Osobe koje prakticiraju vrstu povremenog posta popularnog među slavnim osobama mogu gotovo udvostručiti rizik od smrti od kardiovaskularnih bolesti, tvrdi nova studija, piše Independent.
Dijetu 16:8 u kojoj svu hranu u danu jedete u roku od osam sati i postite preostalih 16 sati koristile su glumica Jennifer Aniston, model Heidi Klum i pjevačica i glumica Jennifer Lopez, a postala je toliko popularna da su je iskušali i brojni Hrvati.
Ali istraživači koji su proučavali 20.000 odraslih Amerikanaca koji su bili na povremenom postu, od kojih je većina koristila plan 16:8, otkrili su da ovakva dijeta nije dobra dugoročna opcija, prenosi Jutarnji.
Ovaj način prehrane popularan je među onima koji pokušavaju smršavjeti, a studije su ranije pokazale da može poboljšati krvni tlak, razinu kolesterola i glukoze u krvi.
Bez puno informacija
Međutim, nema puno informacija o dugoročnim učincima, pa je istraživački tim želio upravo to istražiti.
Rezultati njihove studije, objavljeni u časopisu American Heart Association Journal, otkrili su da su oni koji su jeli u periodu od osam sati na dan imali 91 posto veću vjerojatnost da će umrijeti od kardiovaskularnih bolesti, za razliku od onih koji su jeli u periodu od 12 ili 16 sati.
"Ograničavanje dnevnog vremena za jelo na kratko razdoblje, poput osam sati dnevno, postalo je popularno posljednjih godina kao način mršavljenja i poboljšanja zdravlja srca. Međutim, dugoročni zdravstveni učinci vremenski ograničene prehrane, uključujući rizik od smrti od kardiovaskularnih bolesti ili bilo kojeg drugog uzroka, nisu poznati.
Bili smo iznenađeni kada smo u našoj studiji otkrili da su ljudi koji su se pridržavali osmosatnog, vremenski ograničenog rasporeda prehrane imali veću vjerojatnost da će umrijeti od kardiovaskularnih bolesti.
Iako je ova vrsta dijete popularna zbog potencijalnih kratkoročnih koristi, naše istraživanje jasno pokazuje da, u usporedbi s tipičnim vremenskim rasponom prehrane od 12 do 16 sati dnevno, može imati dugoročne nedostatke", kazao je Dr. Victor Wenze Zhong, profesor na šangajskom sveučilištu Jiao Tong u Kini i napomenuo kako kraći period konzumacije hrane kroz dan nije povezan s dužim životom.
Profesor Zhong je rekao da bi studija trebala biti od posebnog interesa za one s postojećim srčanim problemima koji su već predisponirani za kardiovaskularnu smrt.
"Naša otkrića potiču oprezniji, personalizirani pristup prehrambenim preporukama, osiguravajući da su usklađene sa zdravstvenim statusom pojedinca i najnovijim znanstvenim dokazima", objasnio je.
Tim se također pobrinuo da skrene pozornost na ograničenja svoje studije.
Profesor Zhong istaknuo je da studija ne znači da vremenski ograničena prehrana uzrokuje kardiovaskularnu smrt, dok je dr. Christoper Gardner, profesor na Sveučilištu Stanford u SAD-u, istaknuo da su se istraživači oslanjali na informacije o prehrani koje su korisnici sami prijavili.
"Na to može utjecati pamćenje ili prisjećanje sudionika, te stoga možda neće točno procijeniti tipične obrasce prehrane", rekao je.
Vremenski okvir za jelo
Profesor Gardner također je sugerirao da bi buduće studije trebale razmotriti koliko je prehrana sudionika bila zdrava.
"Bez ovih informacija ne može se utvrditi može li hranjivost tvari biti alternativno objašnjenje otkrića koja se trenutno usredotočuju na vremenski okvir za jelo. Također će biti od ključne važnosti vidjeti usporedbu demografskih i osnovnih karakteristika među skupinama.
Na primjer, je li skupina s najkraćim vremenski ograničenim prozorom prehrane jedinstvena u usporedbi s ljudima koji su slijedili druge rasporede prehrane, u smislu težine, stresa, kardiometaboličkih čimbenika rizika ili drugih čimbenika povezanih s nepovoljnim kardiovaskularnim ishodima?
Ove dodatne informacije pomoći će boljem razumijevanju potencijalnog neovisnog doprinosa kratkotrajnog obrasca prehrane", zaključio je.
Studija je analizirala 20.000 odraslih Amerikanaca, prosječne dobi od 49 godina, u srednjem vremenskom razdoblju od osam godina.
Otprilike polovica sudionika bili su muškarci, a polovica žene.
Oko 73 posto sudionika bili su bijelci, 11 posto bili su Hispanoamerikanci, osam posto bili su crnci, a nešto manje od sedam posto bilo je iz druge rasne kategorije.