Marnie Wills, koja je planirala postati medicinska sestra, tek je dva mjeseca bila studentica kada se njen svijet potpuno preokrenuo.
"‘U formi i zdrava" djevojka iz Melbournea imala je samo 19 godina kada joj je u travnju 2020. dijagnosticiran rak u trećem stadiju, piše Daily Mail Australia.
Sada se Marnie prisjeća kako je plesala čitavog života, trenirala je triput tjedno i osjećala se izvrsno. Osim dvaju poteškoća.
- Godinama sam osjećala svrbež kože, ali bez ikakvih znakova osipa i bila sam kod raznih stručnjaka za kožu koji su mislili da je u pitanju dermatitis. Potom, šest do osam mjeseci prije dijagnoze, počelo je noćno znojenje, ali nisam razmišljala o tome, rekla je Marnie.
Nije znala da su dva nejasna simptoma bila znakovi tumora koji neprimjetno rastu u njezinim prsima i abdomenu. Kasnije je utvrđeno da se radi o Hodgkinovom limfomu.
Na fakultetu je obavila analizu krvi što je srećom, na vrijeme dovelo do dijagnoze.
- Liječnici su rekli: da nisam napravila analizu u tom trenutku, bile su velike šanse da me kroz godinu dana više ne bude, rekla je.
Marnie Wills dijagnosticiran je nodularni sklerozirajući Hodgkinov limfom u trećem stadiju u travnju 2020.
Dva dana nakon vađenja krvi, liječnik opće prakse nazvao je Marnie kazavši da su rezultati "neuobičajeni" i poslana je na odjel hitne pomoći.
- Na temelju rezultata mislili su da imam srčani udar. Zatim su mi napravili rendgensko snimanje prsnog koša i srca, navodi djevojka.
Skeniranje je otkrilo tumore po Marnienom tijelu, posebno u prsima i trbuhu. Poslana je kirurgu na biopsiju u Centar za karcinome Olivia Newton-John.
Rezultati su potvrdili da ima Hodgkinov limfom.
- Trebala sam prije otići liječniku, ali budući da sam bila tako mlada, nikada nisam mislila da će biti nešto ozbiljno‘, rekla je Marnie.
Liječnici su uvjeravali Marnie da se može izliječiti, međutim, budući da je bolest bila u trećem stadiju, stanje je bilo ozbiljno. Da nije počela s terapijom, bolest bi se nepovratno proširila.
Nitko u njenoj obitelji nije bolovao od raka i liječnici su rekli da je njezin slučaj samo stvar "loše sreće".
- Čim sam čula riječ "rak" mozak mi se isključio. Bila sam zaleđena. Nisam znala kako se osjećati ili što misliti, priča danas Marnie.
Započela s liječenjem u roku od tri dana i i odmah počela primati kemoterapiju. Bila je najmlađa osoba na odjelu.
Bilo joj je potrebno liječenje u trajanju od devet mjeseci i tijekom procesa je izgubila kosu, dobila herpes zoster, imala je čireve u ustima koji su postali toliko bolni da nije mogla ni piti. Također je cijelo vrijeme osjećala mučninu.
Kirurzi nisu mogli operativno ukloniti veliki tumor u njenim prsima jer je bio preblizu srcu i plućima.
Srećom, tretman je djelovao iznimno dobro na smanjenje tumora, a sada joj je ostao samo jedan.
Danas Marnie radi u administraciji i ne planira se vratiti na studij jer ne želi raditi u bolnici.
Rekla da je najteže bilo gledati kako njeni prijatelji nastavljaju sa svojim životima dok je ona mjesecima bila na liječenju.
- Skrolati društvenim mrežama i vidjeti druge kako žive normalnim životima... Pretpostavljam da se samo trebaš potruditi da ne uspoređuješ‘, rekla je i nastavila priču:
- Bilo je teško gledati koliko je to utjecalo i na moju obitelj. Vrlo sam bliska s njima. Bilo je vrijeme Covida, pa mi nisu bili dopušteni posjeti u bolnici.
Ali, pronašla je unutarnju snagu za koju nije ni znala da je ima, i prošla kroz zastrašujuće iskušenje s pozitivnim načinom razmišljanja.
-Sa svakim sam tretmanom znala da sam korak bliže cilju, rekla je i zaključila da je zahvalna zbog života kojega više ne uzima zdravo za gotovo i redovito ide na preglede.