Tko još nije čuo tvrdnju da recepti za odgoj ne postoje? Istina je da postoje, neki već tisućljećima. Samo teoretičari su oni koji tvrde da ih nema. Svoje tvrdnje pojašnjavaju vrlo uvjerljivo. Kao što i sami tvrde, oni znaju da je to što govore neistina. Naime, ni oni sami ne znaju te recepte, jer su teoretičari i ne poznaju praksu. Ponavljaju ono što su zapisali drugi teoretičari, pozivaju se na njih i to zovu znanost. Mi drugi, prizemljeni, recepte prakticiramo svakodnevno. Onima koji se prvi put susreću s njihovom učinkovitošću, ponekad se otvara novi svijet jer im se čini da rezultati graniče sa čudom.
Rječnik književnog jezika kaže da je recept uputa, pravilo za postizanje nečega. Kao što možete pročitati, nema posebne tajne. Ne radi se o nečemu što ne...