Kako god okrenuo, ako Baju iz baranjskog Karanca posjetio nisi, to ti je kao da si bio u Vatikanu, a nisi vidio Papu. Jest, pogriješili smo, zakasnili smo jedno pola sata, Bajo je već bio nervozan jer smo iskočili iz regule. Ali tako vam je to u Baranji, ljudi susretljivi, raspričani, pa čim čuju da smo iz Dalmacije, pa još iz Splita, one njihove bećarske duše uzavru.
Svi bi te odmah odveli doma, pa ajmo čašica rakijice, pa još jedna, pardon, vozimo, ne smijemo. Ali zato mere malo baranske meze. A to vam otprilike ovako izgleda: kulen, kulenova seka, braco, pa kulenska uža i šira rodbina, uz pogačice i sve one slasti, a tek čvarci. I onda ispočetka s novim krugom čudesa.