Ne znam - procijedila sam kada me prijateljica koja po četvrti put prolazi postupak IVF-a očajno upitala kako sam ja sve to preživjela. "U principu se ne sjećam, jer nekako je sve nestalo onog trenutka kad su one došle na svijet", pokušala sam je ohrabriti i istodobno prizvati u sjećanje svu bol, fizičku i psihičku, za koju znam da je postojala, samo sam je negdje duboko potisnula. Sad kad vratim film sedam godina unatrag, ili čak desetak, kada sam shvatila da će ono što drugima uspijeva spontano ili planirano (u svakom slučaju, dosta jednostavno) meni biti velik problem i izvor frustracija.
Iz današnje perspektive, čini mi se kao da se sve događalo nekome drugome, nekome tko je jako izdržljiv i hrabar. A ja se tada uopće nisam tako osjećala, kaže bivšaTV...