Houra: Pričalo se da sam miljenik Franje Tuđmana, da me prima kao englesku kraljicu...

Tko još ne zna za onaj podrugljivi zagrebački grafit iz ranih devedesetih: ”Johnny, vrati se, Jajo nas jebe”? Dvadeset godina poslije Johnny je i dalje ”tamo daleko” i posve izmješten u prostor nekritičke legende o ”dobrim starim vremenima”, a Jajo ovdje. No, što bi bilo da su nekoć davno Jajo i Johnny promijenili uloge? Da je Houra tamo negdje nakon ”Heroja ulice” spakirao kofere i odselio u Nizozemsku ili Kanadu, a Johnny ostao u balkanskoj dolini suza?

Odgovor je vraški izvjestan. Jer, još i prije početka devedesetih opus "Azre" bivao je sve opsežniji i opsežniji, a kreativni ”izlaz” sve tanji. Nimalo stoga ne sumnjam da bi nakon kakvog Štulićeva četverodijelnog diskografskog paketa s uglazbljenom ”Ilijadom”, ”Odisejom”, ”Mahabharatom” ili vikinškim sagama, gomila...