Rane su godine života obojene zelenom bojom - neiskustvom, naivnošću, istovremeno pitomošću i divljinom duha koju nam svijet još nije uspio ukrasti. I baš zato su rane godine najljepše, ali i najneizvjesnije.
Ma koliko težak bio zadatak odrastanja, koji se djeci potiho šulja za petama, zadatak koji leži na prsima roditeljima koji im, znajući što ih čeka jednom kad potpuno zagaze u prljav svijet, ne žele iz ruku oteti igru, ali ih ponekad moraju zbog nje udariti "po prstima", čini se podjednako teškim.