Tako počinje ispovijest djevojke Casey iz Australije koja je, kaže, mislila da je najsretnija djevojka na svijetu onog dana kada se trebala udati za svog zaručnika Alexa. A onda se taj dan pretvorio u pakao, a mi vam donosimo njenu priču.
Stajala sam u svojoj vjenčanici i gledala zadivljena lica svojih prijatelja i obitelji. Trebao je to biti najbolji dan u mom životu i svi su bili tamo da svjedoče, prenosi Family.
Alex i ja hodali smo šest godina. Čim sam ga upoznala znala sam da je on taj i da ćemo živjeti sretno do kraja života.
Na momačkoj večeri sjedila sam s prijateljicama u otmjenoj hotelskoj sobi. Šalili smo se i smijali, a onda mi je zazvonio telefon. Ništa čudno, cijelu večer su mi stizale poruke u kojima su mi ljudi željeli sve najbolje za sutra. Međutim, ova poruka je bila drugačija.
Bio je to zapravo niz snimaka zaslona, poslanih s nepoznatog broja. Nakon tih slika stigla je poruka: "Ne bih se udala za njega. A ti?".
Screenshotovi su bile slike dopisivanja između mog budućeg muža i žene koja je sve poslala. Bilo je tu i hrpe razmijenjenih selfija. A ta je žena bila sve ono što ja nisam - ja sam plava i blijeda, a ona je tamnoputa crnka.
Razmjenjivali su poruke do dan prije nego što mi ih je poslala, a dopisivali su se mjesecima. Mozak mi se isključio od šoka. I ni u jednom trenutku se nisam zapitala je li to namještaljka, jednostavno sam osjećala da je to istina.
"Ovaj vikend. Samo ti i ja. Budi spremna". "Izgledaš nevjerojatno i fantastična si u krevetu. Kad bi samo moja djevojka znala raditi pola od toga." "Tako mi nedostaješ, ne mogu razmišljati o tebi. Nikada nisam bio toliko vezan za nekoga kao sada".
Slao joj je sve to, i stotine sličnih poruka, a svaka je bila novi nož u moje srce. Trebala sam se udati za njega za samo nekoliko sati. A kako mogu otkazati kad je došla rodbina sa svih strana svijeta? Mislila sam da ću umrijeti od poniženja i plakala sam kao nikad prije.
Moje su prijateljice već bile spremne otići do njega i osvetiti se. Inzistirale su da ga odmah nazovem i sve otkažem.
Ali voljela sam Alexa. Htjela sam se udati za njega. Bila sam previše šokirana da bih osjećala ljutnju, pa ga nisam ni pozvala.
Naravno, tu noć nisam ni oka sklopila, a čim je svanulo, probudila sam prijatelje i rekla im da sam donijela odluku – vjenčanja će biti, a u ključnom trenutku reći ću da sve znam.
I tako sam do oltara prošetala u haljini koja je do jučer bila moja vjenčanica iz snova, a taj dan se pretvorila u kostim klauna. Alex nije imao pojma što mu se sprema. I tako sam se usred sobe smjestila, duboko udahnula i rekla istinu o Alexu pred svima.
- Danas neće biti vjenčanja jer se pokazalo da Alex nije ono što sam mislila da jest - rekla sam. Alex me je otišao uhvatiti za ruke, ali ja sam imala svoj telefon sa slikama u njima. Svaku poruku čitala sam naglas. Alex je postajao sve bljeđi.
Na kraju, kad sam završila s čitanjem, pogledala sam ga u suzama. Samo me šutke pogledao.
Na kraju je istrčao iz crkve, a za njim i kum. Njegova je obitelj ostala otvorenih usta, gledajući me.
- Volim vas sve i drago mi je da ste ovdje sa mnom iako je prilika užasna. Danas, nažalost, neće biti svadbenog slavlja, ali ćemo slaviti iskrenost, potragu za pravom ljubavi i slušanje srca, čak i kad istina boli - rekla sam im.
Uslijedio je neodlučan pljesak. Jesam li učinila pravu stvar i objavila vijest na pravi način? Budući da je poslije stvarno bila super fešta, vjerujem da jesam.