A gdje ste vi bili i što ste radili ovogodišnjeg 1. lipnja? Garant će se toga malo vas sjetiti i na stoti balun.
Hvaranka Antonia Maljković se tog jutra digla u šest ranih jutarnjih sati. Obukla je gumene čizme i odijelo; takve ure na otvorenom moru kakvo okružuje Sušac grubo štipaju obraze, mrznu ruke. Onda je krenula u posao i do 23 sata nije stala.
Sjeća se kao da je bilo prije pet minuta - otac ribar nije imao kumpanja za otići na Sušac, a Antonia, onako žvelta, brza, voljna, radišna, kao i obično, odmah je uskočila u priču.
- Tata mi je ribar, isto kao i dida, tako da sam i ja uvik bila po brodu. Od jedanaeste se s njima motam oko parangala. Kako je ocu tribala pomoć oko podizanja mriža, tako san se i ja pridružila. Tri smo dana bili kraj Sušca, u lovu na kokote...