Povodom jubilarnog 100. broja naše "Masline" koji je izišao u rujnu prošle godine, Istra predstavlja svog jubilarca, nezaobilaznu, svojevrsnu instituciju istarskog uljarstva i maslinarstva Valtera Smilovića, koji je naime 2021. i sam proslavio jubilej 25 godina svoje čuvene uljare.
Ovaj vrijedni, skroman, obiteljski čovjek, zaljubljenik u masline i veliki radnik, prije četvrt stoljeća, dakle davne 1996., izgradivši u malom mjestu Baredine, nedaleko Buja, u unutrašnjosti zapadne Istre suvremenu uljaru, prvu takvu u Istri, te vjerojatno i u Hrvatskoj, udario je temelje novog, modernog istarskog maslinarstva i uljarstva.
Njegova uljara Agro-Millo prije 25 godina, u koju je već onda Valter Smilović utkao ljubav prema maslini i maslinovu ulju, profesionalan i odgovoran pristup novom poslu, obiteljsku slogu i povezanost, izazvala je novi, preporoditeljski, renesansni val, koji je zapljusnuo cijelu Istru i prelio se preko Učke.
Noseći sa sobom nove tehnologije u preradi masline, nova pravila berbe, prerade istog dana, skladištenja u specijalnim inoks bačvama sve do buteljiranja visoko kvalitetnog ekstra djevičanskog maslinova ulja.
Pišući godinama za "Maslinu" i predstavljajući najbolje istarske maslinare diljem Istre, nisam srela ni jednog poznatijeg maslinara koji nije svoje masline dovozio na preradu u Agro-Millo. I to iz svih krajeva Istre.
Unatoč udaljenosti, uskoj i strmoj cesti na nadmorskoj visini od 220 metara, ondašnjim nepreglednim kolonama vozila, koja su strpljivo čekala na svoj red da se preda urod na preradu. Brojni od njih, ovjenčani zlatima iz New Yorka, Tokija, Pariza, Rima… danas imaju svoje moderne i velebne uljare, ali uvijek sa zahvalnošću i poštovanjem govore o Valteru Smiloviću, od kojeg su i sami, kako su isticali, puno naučili.
I danas u uljaru Agro-Millo svoje masline dovoze na preradu maslinari iz cijele Istre (nešto manje njih s juga poluotoka, zbog novootvorenih uljara), s Krka, Raba…
Kako je priča počela
A priča Valtera Smilovića počinje ovako. Kao hrvatski branitelj, na ratištu je dugo razmišljao o mogućim solucijama pokretanja obiteljskog posla nakon povratku s bojišta.
S obzirom da su njegov otac Pietro i nono Pietro do 1943. imali svoju uljaru (spomenimo da je tada konj okretao mlin za mljevenje maslina, te su uljare, a imalo ih je skoro svako selo, radile mjesecima) odlučio je da će maslinarstvo i uljarstvo biti njegov i obiteljski "kruh". Bio je svjestan rizika, velikih ulaganja, iznimnog rada i truda, te odricanja svih članova obitelji.
– Upravo na Dan "Oluje" 1995. betonirali smo temelje naše nove uljare, koja je počela s radom godinu dana kasnije. Bila je to prva uljara u Istri s hladnom preradom, bez dodatka vode. Sjećam se da su domaći maslinari, koji su do tada sve radili po starinski, u prvo vrijeme negodovali zbog izgleda i okusa novog maslinova ulja. Bili su navikli da je maslinovo ulje žuto, slatkasto i moralo je proći vrijeme da se naviknu na zelenu boju, pikantan i gorči ukus, intenzivan miris… Shvatili su da je ovako proizvedeno ulje visoke kvalitete i bogatije nutritivnim vrijednostima. U početku sam morao klijentima govoriti kako je to zadnji put da dovoze masline u plastičnim vrećama od gnojiva, te da idući put moraju imati kašete ili barem mrežaste vreće, čime je održavanje maslina tijekom i nakon berbe, posebice kod transporta, bolje, kvalitetnije i zdravije.
Danas mi zahvaljuju što sam ih educirao i usmjeravao k jednom i jedinom cilju – što većoj, vrhunskoj kvaliteti ekstra djevičanskog maslinova ulja. A ono je danas u svijetu prepoznato kao najbolje maslinovo ulje, sa zaštićenim podrijetlom, a Istra s razlogom već šestu godinu nosi titulu najbolje maslinarske regije na svijetu – govori nam naš ljubazni domaćin.
Njegova simpatična i vedra supruga Doriana pomaže u prisjećanju njihovih početaka. Po njezinim riječima, u početku rada uljare bile su kolone vozila, čekajući u redu strpljivo. Uljara je radila 24 sata, i po danu i po noći, pa je ona dijelila vozačima sendviče i vodu da lakše prebrode tadašnje dugo čekanje.
Ova žena, koja vodi svoju zdravstvenu bitku, puna je duha, elana, životne hrabrosti, naprosto veliki borac, te je sama često držala "sva četiri, a ne samo tri kantuna kuće".
Savjet bečkog liječnika
Prisjeća se kako su jedne godine ona i Valter izgubili glas, bili promukli nakon što su po cijele dane objašnjavali ljudima, dogovarali dovoženje uroda, organizirali optimalan rad preuzimanja i prerade maslina.
U takvom stanju zatekao ih je jedan liječnik iz Beča, koji im je kazao: "Vi imate ljekarnu, a ne znate se liječiti. Imate vrhunsko maslinovo ulje, ujutro i navečer, nakon pranja zubi, grgljajte što duže maslinovo ulje. I vratit će vam se dobar glas".
I, po riječima Doriane, tako je i bilo. Uvjereni smo da će Doriana, Valterova supruga, majka Pamele i Samanthe, te nona Rocca i Renee, i iz ove životne bitke izići kao pobjednica, kao i puno puta do sada.
A nakon prve linije uljare 1996. godine, koja je imala kapacitet 500 kg na sat, tri godine kasnije kupljena je nova linija, kapaciteta prerade od 600 do 700 kg na sat.
Godine 2004. treća linija koja preradi u sat vremena 1500 kg maslina, da bi kruna suvremene tehnologije prerade, četvrta linija bila ugrađena 2014. godine. Kapaciteta je čak 2500 kg na sat, a za njezinu su nabavu dobili 50 posto nepovratnih sredstava iz EU fondova. Inače sve dotadašnje investicije tijekom 25 godina isključivo su bile obiteljska sredstva i krediti.
A Smilovići su 1990. počeli saditi svoje masline na pola hektara, potom na hektar, da bi se danas ponosno brinuli o 3000 stabala na sedam lokacija. Od sorti prevladava frantoio, potom bianchera, leccino, pendolino, rosignola i buža, a njihov poznati brend Millo nose dva monosortna ulja frantoia i bianchere, te blend.
Lani su pobrali 37 tona maslina i proizveli impozantnih 4400 litara tekućeg zlata, koje prodaju uglavnom online. Ulažu puno u marketing u inozemstvu tako da se njihova vrhunska ulja nalaze u restoranima i specijaliziranim trgovinama u Italiji, Francuskoj, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj…
Idem u mirovinu
"Lanjskom berbom smo zadovoljni, premda su randmani bili niski, a tijekom mog maslinarskog, bogatog staža, slušao sam struku do neke granice. Jer svaka mikrolokacija ima svoje specifičnosti, tako da sam ja vodeći se stručnim savjetima, ipak ugrađivao vlastite formule. Imamo sreću što je Dorianin brat Franco Basiaco agronom, tako da smo u obitelji uvijek imali pravodobnu stručnu pomoć", napominje Valter.
Nada se da će, kao u najboljim vremenima, opet deseci autobusa sa stranim turistima dolaziti na degustaciju njihova ulja, pratiti preradu, kušati novo ulje koje je tek poteklo te ga na koncu i kupovati.
Premda Smilovići nemaju vlastitu ekološku proizvodnju, iako koriste svoj kompost, a ne umjetna gnojiva, prskaju samo u slučaju potrebe, uljara im je certificirana i za ekološku proizvodnju.
Pitamo Valtera Smilovića kako će obilježiti svoj važan uljarski i maslinarski jubilej, a on će kroz smijeh: "Tako što ću s prvim veljače iduće godine otići u zasluženu mirovinu. Imamo sreću što imamo nasljednike obiteljske tradicije, a to su kći Pamela i zet Zoran Štokovac, koji su toliko zavoljeli maslinarstvo i rad u uljari da im je to postao život i putokaz za budućnost", veli nam ponosni otac i tast.
A da Zoran živi život maslinara potvrđuje nam i njegovo iskustvo u rezidbi maslina. On smatra da zbog drastične rezidbe grana, kojih bude više na zemlji, nego ih ostane u krošnji, zbog veće prozračnosti same krošnje i boljeg prodora sunca njihove masline manje napadaju nametnici.
– Kada sam jedne godine tako jako okljaštrio stabla, naišao je jedan naš stari susjed i kad je to vidio zabrinuto mi je rekao: "E, moj sinko, da si prije više desetljeća tako udesio masline, bogme bi te prijavili, te bi završio u zatvoru zbog uništenog maslinika."
A Zoran, poznaje u dušu cijelo postrojenje uljare, pa nas dovodi do otkoštivača, zahvaljujući kojem koštice masline peru, melju i prodaju kao ogrjev. Pritom nam pojašnjava i važnost pročišćivača vode, odnosno tehničke vode kojom peru koštice prije daljnje prerade, do "mrvljenih peleta", koji su prirodni i visoke energetske učinkovitosti.
Opraštamo se od ove vrijedne i drage obitelji svjesni da je budućnost uljare Agro-Millo te briga o maslinicima, kao i obiteljskom boljitku, u dobrim rukama nove generacije obitelji Smilović, koja je rasla i upijala ljubav, znanje, trud i volju od tate i tasta Valtera, te mame i punice Doriane.
*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline br. 100 iz rujna 2021. godine